Sve to počinje još u bubuljičarskojfazi kada On otkrije kako ga curke baš i ne doživljavaju pa se osami između četiri zida svoje sobe slušajući IronMaiden, puštajući kosu kako bi prekrio čireve na čelu, nastale upravo zbog puštanja duge masne kose koja se neoprana lijepi za isto. Prljavametalika ništa ne kuži. Tada ne shvaća da su te dvije radnje uzročno-posljedične.
Ne izlazi prečesto van jer je uvjeren da nitko neće ni primijetiti da ga nema pa se zatvori u sebe, počne puno čitati, proučavati jednako depresivnu glazbu kao što je i on, počinje puno filozofirati i teoretizirati, uglavnom sam sa sobom, jer nema s kime, ali polako shvaća da treba društvo s kojim bi tu naučenu teoriju pretvorio u praksu.
Ima par muških prijatelja, sličnih njemu, no nedostaje mu netko tko bi ga povrijedio jer mu je falilo inspiracije. Toliko je očajan i jalan. Želi se on opet vratiti svojoj muzici, stvarati je, no zna da najbolja inspiracija dolazi iz najtužnijih kutova uma. On želi osjetiti bol. Zašto? Jer je kreten. Jer misli da bolje ne zaslužuje.I tko mu kriv ako tako misli?!
Nekako se nakon nekog vremena namjerio na nju. Ona je bila prosječna, rek'o bi narod 'nišposebna', iako je zapravo izgledala kao one glumice u filmovima koje namjerno poružne širokom odjećom ili ih ne našminkaju niti ne naprave frizuru, a na licu joj vidiš da bi uz malo truda mogla bit bomba. To je on u njoj vidio, nebrušeni dijamant, i polako je bivao opijen njegovim sjajem.
Već ju je duže vrijeme čeznutljivo gledao i prilazio, no ona nije previše trzala. On je postajao još depresivniji pa se žalio svojem malobrojnom krdu također žgoljavih, isfrustriranih prijatelja, kojima bi vrhunac dnevnog uzbuđenja bio šaljivi 'meme' (slika s duhovitim natpisom, ponekad ironične prirode) o minuti šutnje kolegi prijatelju, također uhvaćenom u mreži CurinogSamoprijatelja.
Kad je, nakon nekog vremena i galona kumuliranog znoja, napokon skinuo dlake s muda, DASE BOLJEVIDE i pokažu da EKŠLI postoje negdje tamo dolje, odlučio je intenzivirati njihov odnos.
Odjednom je počeo sam inicirati razgovore s njom, prišao joj bez problema, izgledalo je kao da je probio prvu liniju obrane. Da je tada znao da ga do 'probijanja' do kojeg on želi stići dijele kilometri...
Ipak su se nekako s vremenom povezali... On ju je zaintrigirao jer je načitan, voli filozofirati, kao i ona, a taj su dan stali personalizirati Mjesec, Sunce i Zemlju... Kad su tijekom tog razgovora zaključili kako je Zemlja žena, Sunce muškarac koji je grije, a Mjesec friendzone-an frajer koji stalno pleše u krug oko Zemlje, među njima je zaiskrilo, razvila se njihova prva interna fora. Bar je on tako mislio, ne shvaćajući svoju ulogu Zemljinog satelita ovdje, misleći da je on Gospodin Sunce.
Sada slijedi najdosadniji dio priče, onaj u kojem ona počne njega ispitivati koja 'nijansa' crne joj najbolje stoji, kada ga tjera da joj nabavi karte za ovaj ili onaj koncert, kad ga zove svaki dan, kako bi isfilozofirala još koju s Njim o najnovijem stihu najdepresivnije pjesme na svijetu (sami odaberite koju). Taj dio ćemo ćemo samo prevrtjeti jer traje još neko izvjesno vrijeme (sfhsldjflsdjfsheutrzgssssvnsuuusp, čitaj: zvuk tipke forward)... i na kraju ga je zeznula svjetski... (k vragu, premotala sam previše unaprijed, i eto spoilera).
Ispostavilo se da je on zaista najbolji slušatelj njenih problema, da je uvijek tu kad joj zatreba, da bolje od nje zna točan datum plodnih dana, koliko je prištića danas istisnula... Do tog dana nije puno spominjala dečke, iz čiste neugode, čekajući da možda on započne tu temu, iako joj to nije bilo ni bitno. Zašto? Jer ga nažalost nije gledala kao 'napetog'.. Kemija je, s njezine strane, ako je ikad i postojala, zbog bliskosti njihovog odnosa, potpuno nestala.
Kada mu je rekla: “Eh, kad bi svi dečki bili tako dobri kao ti. Za mene se uvijek lijepe neki kreteni“ stigao je prekid njegove stvarnosti. Njezin se skvičavi glas sve više udaljavao, a on kao da je propadao u ponor vlastite nesigurnosti i konfuzije, još jednom. Ništa mu nije bilo jasno, nije mu imalo logike.
Bio je uvijek tu kad joj je trebalo reinstalirati Windows, prošetati malog bijelog psa s njom kojeg mu je često uvalila pa je s njim u parku izgledao kao ultimativni beskičmenjak. Otkrio joj je toliko dobrih bendova, imali su toliko internih fora i istoMRAČNIH sanjarskih trenutaka. Teorije zavjere su se redale do te razine da se počeo mirisati po pazusima misleći da je to zbog toga što smrdi i gledati ima li crno ispod nokta. Jednostavno nije mogao vjerovati. Nije joj ni mogao nakon toga priznati da njemu ipak znači nešto više. Nije ni morao, prepoznala mu je u očima, no ni ona nije htjela ništa reći naglas. Kao, tako će biti manje bolnije.
Od tog trenutka nadalje, njihov se odnos počeo lediti, a on se od 'sramote' počeo udaljavati. I ne, na kraju ništa nije naučio... Sada ponovno mrzi sve žene, a ne shvaća koliko je drugačije mogao pristupiti. Ako je u početku i imao šanse, ono što bi nju eventualno privuklo je stav, jačina i neki misterij, a NEglumljenje najbolje prijateljice. Ono što pobudi žensku požudu, ako ona prema određenoj osobi nije odavno isparila, ako je ikad i postojala, jest inicijativa i miristestosterona. Ovo je dobra vijest, jer to svaki muškarac (više manje) ima, samo se mora osloboditi.
Ova ultimativnažalopojka na tako simpatičan način sažima sve što je pogrešno sa svijetom u slatki melem samosažaljevanja. Mnogi muški sprdaju ovaj fenomen, zapravo štiteći sebe od pogubne spoznaje da možda ipak za njihove zavodničke (ne)sposobnosti nije zaslužna monsunska klima koja se nadvila nad nama (čitaj: zbog kiše nitko nije dobre volje, ne izlazi se često van, ergo ne upoznaju se potenijalne koke), niti žena ku*va, niti je za to kriv Marina Lovrić Merzel. Iako se ponosna vlasnica 'najkonjskijeg' (upravo izmišljeni superlativ) osmijeha u Hrvatskoj nešto presrdačno kesi u posljednje vrijeme, kao da je nešto skrivila. Forsiranje te spike koliko god ponekad žene bile 'krive' za to zbog takozvanog 'cuddlebitchinga' (čitaj: tretiranja muškog kao plišanog medvjedića) je postalo prenaporno i čisto je isticanje vlastitog neuspjeha. Bi li se isto tako na glas derao 'MALI MI JE'?
Koliko god htjeli da su vam ženske za ovo krive, prvo zavirite u gaće i vidite koliko vam muškost dopušta da samom sebi takvo tretiranje od ženske osobe dopustite. Jer mi također znamo iskorištavati koliko nam paše 'dok ide'. Nekad svjesno, nekad nesvjesno. I da, dajemolažnenade, ponekad samo zbog pozornosti, a ponekad jer mislimo da smo Majke Tereze i radimo dobro djelo. Možemo i mi pogriješiti. Na vama je da odlučite hoće li se ta greška prelomiti na vama i u kolikoj ćete je snazi osjetiti... Istina će isprve boljeti i lupit ćeš glavom o zid, no ako što prije prekineš s tom patetičnom retorikom prije ćeš, već pogađaš, što raditi.
Ako vam se svidio ovaj tekst, pročitajte i ostale, upravo OVDJE! Od nedavno me možete pratiti i na mojoj službenoj Facebook stranici 'Priče izTine'.