GIBONNI & OLIVER: Familija (Aquarius Records)
Zlatan Stipišić Gibonni u Hrvatskoj, dijelom i opravdano, već dugo uživa status "svete krave" pa će svaki njegov album, bez obzira kakve je kvalitete, naići na hvalospjeve kritike, dobiti zavidnu "minutažu" u radijskim eterima i osigurati mu rasprodane koncerte u najvećim dvoranama.
Ni "Familija", izdanje koje je podijelio sa starim morskim vukom Oliverom Dragojevićem, neće predstavljati iznimku iako se radi o izuzetno predvidljivom materijalu koji djeluje kao da ga je Gibonni radio po špranci, odnosno "nalijepio" stihove na matrice pripremljene u folderima s njegovim i Oliverovim imenima.
Drugim riječima, "Gdje to piše" i "Za tvoje dobro" balade su kakve Dragojević izvodi već desetljećima, zbog čega će čak i vjerni fanovi teško pronaći razlog da ih, barem ponekad, pretpostave brojnim evergreenima koje je otpjevao u karijeri. Isto tako, uz malo mašte na glazbenu pratnju Gibinih "Onako, od oka" i "Nisi više moja bol" bez problema ćete moći pjevušiti stihove neke od slavnih laganica s "Judi, zviri i beštimje" ili "Krune od perja".
Sve, ipak, nije tako crno pošto po pitanju pisanja tekstova na
ovim prostorima i dalje spada među najveće, pogotovo kada, kao u
"Nisi više moja bol", ljubavne brodolome
oboji gorčinom i razočaranjem.
Glazbeno, pozicije spomenute na početku recenzije opravdao je tek s "Udicom", možda i najboljom pjesmom koju je napisao u zadnjih petnaestak godina. S druge strane, "Familija" donosi vjerojatno najnižu točku njegove cjelokupne pjesmarice, grozomornu "Bella figura, bella pitura" koja zvuči poput trećerazredne kopije "kuruze" sa San Rema.
Oliverova verzija "Kad sam nasamo s njom" s lakoćom je nadmašila Gibonnijev original, no mislim da smo, s obzirom na reputaciju i minuli rad ovog tandema, stvarno trebali dobiti puno više od dvije sjajne pjesme i lijepih stihova.
Ocjena: 3,5/10
