Drugo je polugodište ove školske godine u Zagrebu počelo kao nijedno dosad. U mnogim su školama održane vježbe evakuacije, koje se inače moraju održati jednom u dvije godine, ali svi su se toga sjetili tek nakon potresa. Istovremeno, mnogi su roditelji svoju djecu u škole ispratili sa strahom da će im se nešto sručiti na glavu sa zgrada koje su pretrpjele oštećenja još u ožujku.
Vježbu je u Osnovnoj školi Jure Kaštelana izvelo 320 đaka, a da pobjegnu iz zgrade trebale su im dvije minute. "Prvi sat su imali sat razrednika. Upoznali su se s tim što treba napraviti u slučaju potresa. Napustili smo školu u predviđenom vremenu i ako opet bude, ja mislim da će biti sve u redu", rekao je ravnatelj Krešimir Supanc.
Evakuacijske vježbe će se do ljeta održati u svim školama u Zagrebu, Zagrebačkoj, Sisačko-moslavačkoj i Krapinsko-zagorskoj županiji. "Do sada su u svim školama prema zakonu o obnovi bile obavezne vježbe u kriznim situacijama, a sada na početku drugog polugodišta smo poslali naputak svim školama da to češće odrađuju nego što je propisano zakonom", poručio je Momir Karin, pomoćnik ministra obrazovanja.
Plan evakuacije razlikuje se od škole do škole, ali neka pravila su ista za sve. "Bitno je da svi znaju što treba učiniti u toj sekundi. Samozaštiti se, sakriti se ispod stola, odmaknuti se od staklenih površina, stati uz nosivi zid, štok, čekati da prođe prvi udar i nakon toga pažljivo bez panike napustiti prostor", pojasnio je za RTLDražen Štajduhar, načelnik Sektora Civilne zaštite za smanjenje rizika od katastrofe.
Sve nas je iznenadilo
No, u sedamdesetima su na ovim prostorima redovito održavane vježbe evakuacije u slučaju nepogoda. Poznate su po kratici NNNI (Ništa nas ne smije iznenaditi), a za njih su znali svi i shvaćali ih izuzetno ozbiljno. Novine iz tog doba pišu da je cilj tih akcija "praktično primijeniti stečeno znanje članova omladinske jedinice, izviđača i članova Narodne tehnike, da se provjeri mogućnost korištenja djece i omladine u općenarodnoj obrani."
Učenici su glumili žrtve, nastavnici liječnike, skakalo se s prozora na improvizirane zračne jastuke. No nisu samo nastavnici i đaci sudjelovali u vježbama, jer su one bile obvezne i za tvorničke radnike. Novine su tada pisale da ništa nije moglo iznenaditi od 200 do 500 tisuća ljudi.
No, puno stvari nas je iznenadilo 50 godina kasnije, a ravnateljstvu Civilne zaštite takvih je neugodnih iznenađenja dosta. "Stav našeg ravnateljstva je da bi se to trebalo organizirati jedan do dva puta u polugodištu. Često naš povjerenik radi u jednoj smjeni zato mislimo da treba proći i u dvije smjene jer vježbom dolazimo do savršenstva kao u sportu", poručio je Štajduhar.
Evakuacija i sigurni putevi
Učenici u centru Zagreba moraju naučiti plan evakuacije, ali i kako doći do škole, a da im nešto ne padne na glavu. Nadstrešnica ispred OŠ Ivana Gundulića rezultat je roditeljske inicijative "Za siguran put do škole", koja je uspjela natjerati nadležne službe da postave takve koridore.
"Nešto se napravilo, to nam je drago, ali još se puno toga treba napraviti da bi sigurnost svih nas građana, a ponajviše djece bila onakva da možemo reći odahnuli smo i sretni smo. Još puno toga treba napraviti", zaključila je Nataša Badovinac Ostojić, majka učenika OŠ Ivana Gundulića.
