Užas, horor, strava samo su neke od reakcija na ovo remek djelo u Velikoj Gradišci. Građani su zaključili da ga ne bi prepoznala ni rođena majka i da je to zapravo Loše Proeski.
"Meni ne liči na Tošu ni trunke, ne ostvlja mi nikakv dojam toše, ali ne sliči mi na Tošu", "Ne, ne, ni meni. ne baš", "Kažu da sliči na skroz druge osobe a ne na Tošu, slažem se", bili su samo neki od komentara stanovnika tog grada.
Makedonskog pjevača u bijelom kamenu napravio je kipar iz Ivanca Slavko Bunić. Prije mjesec dana jednu reakciju podsmijeh i nevjericu izazvao je kip u Varaždinskom parku. Trebao je to biti redovnik i skladatelj Anzelmo Canjuga, ali iz radionice lokalnog akademskog kipara Nikola Šanteka, po ocjeni građana, izašao je Čehok. A mi i Tošu i Canjugu nosimo stručnom žiriju, akademskom kiparu Nikoli Vudragu, poznatijem kao lovac na glave.
"Sliči li Toše na sebe...ne sliči i ne trebaju mi mikrofon i šal. Prošli mjesec smo se nagledali svega oko Čehoka i redovnika? To koketiranje s tim da li sliči ili ne, je najmanje problem u situaciji gdje je otkriveno da je kipar lagao na materijalu i varao, to je ispod svake časti...", komentirao je akademski kipar Nikola Vudrag.
Mate Parlov je u Puli prikazan umjesto s rukavicama u kaputu. Ni on se građanima nije svidio pa su bili u nedoumici Parlov ili Šenoa?
"Grđanima se nije svidio ni Mate Parlov... Ovako se nadam da drugi put bude bolje...", kaže Vudrag.
Hrvatska ima desetke Tuđmana, ali samo nekoliko njih koje sliče na sebe. Vidjeli smo predsjednika u suknji, s leptir mašnom, neobičnim naočalama, umornog i ispijenog. U Zagrebu je on Bandićev suradnik Pavle Kalinić.
Čim je postavljen prije tri godine uočena je ta nevjerojatna sličnost Pavla i Franji obliku spomenika u bronci visokog 4 metra i teškog tonu. Izazvao je podsmjehe, a vlastitog oca nije prepoznao ni sin Stjepan koji je rekao da kip ne sliči na njegovog oca.
Naše umjetnike i sugovornike pitali smo u čemu je problem, je li to možda neki umjetnički izričaj koji Hrvati ne razumiju ili je jednostavno riječ o promašajima?
"Ja mislim da bi svaki umjetnik ili kipar trebao sjesti sam sa sobom i dobro razmisliti hoće li se baviti javnom skulpturom ili galerijskim radom. Javna skulptura ima standarde koji se moraju poštovati i tu nema mjesta za neke umjetničke interpretacije. I onda od toga jednog kipara mi moramo čekati deset godina da se to zaboravi i da se zataška", smatra Vudrag.
"Je li problem u građanima, kiparima, ili naručiteljima? Nije niakd problem u građanima ni kiparima, problem je u naručiteljima, pogodovanju netalentiranim kiparima, lokalnim kiparima. Da bi dobio rad moraš biti dobar s politikom i crkvom. Tako je oduvijek bilo, ali prije je bio mikelanđelo, a sada lokalni krkani", kaže povjesničar umjetnosti Feđa Gavrilović.
Je li problem u nama ili u kiparima, e to je u Direktu objasnio docent kiparstva i profesor na Akademiji likovnih umjetnosti, Vojin Hrast.
"Bitno je da su sve Tuđmane odabrale komisije. To je nekakav pučki spomenik koji je neka lokalna uprava, izbjegavajući javne natječaje, otkupila najvjerojatnije. Pitanje je tko je u komisiji. Trebali bi biti samo umjetnici i povjesničari umjetnosti", objašnjava.
Više pogledajte u videu u nastavku:
