Otpad se gomila – a i dalje se skladišti u samom postrojenju.
„Zajednička komisija će do mjeseca svibnja predložiti ideje o kojima ćemo raspraviti na našem sljedećem sastanku.“, rekao je Tomislav Ćorić.
Što se ustvari događa? Hrvatska i Slovenija nuklearkom upravljaju zajedno 50/50, pa tako Hrvatska mora preuzeti i polovinu otpada do 2023. Slovenija će svoj skladištiti odmah pokraj elektrane u odlagalištu koji će uskoro izgraditi, a iako su pozvali i Hrvatsku da sudjeluje, iz Banskih dvora je stigao odgovor NE.
„Hrvatska strana nam je danas predstavila izvješče prema kojem im nije prihvatljiva opcija ovakvog zajedničkog odlagališta, bez obzira na to, mi nastavljamo s tim projektom, završava se studija utjecaja na okoliš.“, kazao je Peter Gašperšič, slovenski ministar infrastrukture.
Ukupni troškovi će biti oko 160 milijuna eura, ako bi Hrvatska sudjelovala – trebala bi izdvojiti pola – a to nam je preskupo.
Da je zbrinjavanje radioaktivnog otpada itekako toksičan politički problem, najbolje pokazuje neodlučnost svih hrvatskih Vlada u pokušaju pronalaska rješenja
Jer gotovo identične riječi kao danas Ćorić, na istom mjestu je koristio i bivši ministar Vrdoljak – odlučit će se nekad u budućnosti.
„Danas se ne može dobiti konkretan odgovor .“, rekao je Ivan Vrdoljak 2015. godine.
Koliko opasan može biti radioaktivni materijal, najbolji je dokaz slučaj iz mjesta Argajaš. U srcu Rusije je u rujnu zabilježena visoka koncentracija opasnog rutenija. Nema službenog objašnjenja, ali nagađa se da bi uzrok moglo biti loše skladištenje nuklearnog otpada. Na radioaktivni oblak nisu upozorili Rusi, već su ga detektirale mjerne stanice diljem Europe.
“Svi smo ustanovili da se pojavio i da ga je iznimno malo, štetan nije bio ni u jednom trenutnku, a danas ga više nema.“, kazao je Andrej Stritar, direktor sigurnosti NE Krško.
Aktivisti Greenpeacea pozivaju odgovorne da provedu dubinsku istragu i objave rezultate.
