Istrebljenje, ubojstvo, mučenje, nečovječna djela, deportacije, progoni na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, okrutno postupanje, bezobzirno uništavanje sela ili pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom, uništavanje ili namjerno nanošenje štete ustanovama namijenjenim obrazovanju i religiji i pljačkanje javne i privatne imovine...
Sve su to termini koje Haški sud vezuje uz Gorana Hadžića uhićenog na Fruškoj gori u srijedu ujutro, nekadašnjeg predsjednika Vlade samoproglašene Srpske autonomne oblasti Slavonija, Baranja i zapadni Srem (SAO SBWS), a od veljače 1992. do kraja 1993. godine predsjednika Republike Srpske Krajine (RSK).
U tom periodu, od 1991. do kraja 1993. godine na području takozvane SAO SBWS provođen je udruženi zločinački pothvat sa Slobodanom Miloševićem na čelu.
Ubojstva, mučenja, zatvaranja
Goran Hadžić optužen je da je pomagao i organizirao ubojstva stotina civila u Dalju, Dalj Planini, Erdutu, Erdut Planini, Klisi, Lovasu, Grabovcu i Vukovaru. Nadalje, stavlja mu se na teret dugotrajno i rutinsko zatvaranje i zatočenje više stotina hrvatskih i drugih nesrpskih civila u zatočeničkim objektima u Hrvatskoj i izvan nje i uspostavljanje i održavanje nehumanih životnih uvjeta koji su uključivali stalna mučenja, premlaćivanja i ubojstva zatočenika u tim zatočeničkim objektima.
U optužnici koja je objavljena 2004. godine, Hadžića se tereti i za dugotrajan i čest prisilni rad hrvatskih i drugih nesrpskih civila zatočenih u zatočeničkim objektima ili u kućnom pritvoru u svojim domovima u Vukovaru, Dalju, Lovasu, Erdutu i Tovarniku. Prisilni rad se sastojao od kopanja grobova, tovarenja municije za srpske snage, kopanja rovova, kao i drugih oblika fizičkog rada na linijama fronta.
Pljačka, deportacije
Odgovoran je i za provođenje diskriminativnih mjera protiv hrvatskog i drugog nesrpskog civilnog stanovništva, kao što su ograničavanje slobode kretanja, smjenjivanje s rukovodećih položaja u lokalnim institucijama vlasti i u policiji, otpuštanje sa posla i samovoljne pretrese njihovih kuća. Zatim, terete ga za premlaćivanje, pljačkanje i samovoljna hapšenja hrvatskih i drugih nesrpskih civila.
Tužiteljstvo u Haagu traži ga iz zbog provođenja deportacija desetaka tisuća hrvatskih i drugih nesrpskih civila sa tih teritorija, zatim prisilno premještanje najmanje pet tisuća stanovnika Iloka, dvadeset tisuća stanovnika Vukovara u Srbiju te najmanje 2.500 stanovnika Erduta.
Terete ga i za namjerno uništavanje stambenih objekata i druge javne i privatne imovine, kulturnih ustanova, povijesnih spomenika i vjerskih objekata hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva u Vukovaru, Erdutu, Lovasu, Aljmašu, Šarengradu, Bapskoj i Tovarniku.
Najveći zločin - logor i masovna grobnica na Ovčari
Budući da je kontrolirao područje Slavonije i Baranje u vrijeme pada Vukovara, smatra se odgovornim i za naredbu i provođenje zločina na Ovčari - stvaranja koncentracijskog logora kroz koji će proći nekoliko tisuća zarobljenika, ujedno i najveće masovne grobnice na području Hrvatske devedesetih godina.
Na farmi u sklopu VUPIK-a ubijeno je 264 ranjenika i medicinskog osoblja izvučenih iz vukovarske bolnice, koji su temeljem bolničke dokumentacije koju je JNA zaplijenila razvrstani na one koji će biti smaknuti i one koji će završiti u logoru. Među prvima je smaknut novinar Siniša Glavašević. Otkrila je to ekshumacija grobnice na Ovčari, kada su njegove kosti pronađene na samom dnu rake u koju je bilo bačeno više od 200 leševa, uglavnom muškaraca iz Hrvatske. Ubijeno je i nekoliko Srba koje je JNA smatrala izdajnicima zbog sudjelovanja u obrani Vukovara, kao i stranih dobrovoljaca.
Goran Hadžić je rođen u Vinkovcima 1958. godine, a prije rata radio je kao skladištar u pogonu VUPIK-a u Pačetinu, općina Vukovar. Nestao je iz svog doma u Novom Sadu 2004. godine, nakon što je za njim zbog optužnice Haškog suda raspisana tjeralica.
Vezani članci:
arti-201107200192006 arti-201107200100006 arti-201105300606006 arti-201105290009006 arti-201105261015006
