U razgovoru za Hinu Vesna Pusić govori o kandidaturi za glavnu tajnicu UN-a, njezinu zalaganju za osnaživanje uloge žena u javnom i političkom životu i zaštiti njihovih prava, razgovorima koje je imala u Kini. Komentirala je i predsjedničku utrku u SAD-u, Brexit i stanje u Turskoj nakon pokušaja vojnog udara.
Nedavno ste imali veliko sučeljavanja kandidata za čelnu poziciju u UN-u. Jeste li zadovoljni učinkom odnosno jeste li uspjeli poručiti javnosti sve što ste željeli?
Nažalost nikada ne stignete reći sve što želite, ali mislim da su svi zainteresirani mogli dobiti neku vrstu dojma. Ja sam zadovoljna učinkom te zahvalna na toj prilici koja vam omogućuje da javno predstavite sebe i ono za što se zalažete.
Ovakvo nešto održano je po prvi puta te se radi se o velikoj novini u smislu procesa izbora za glavnog tajnika?
Istina. Sučeljavanje samo po sebi je sjajan način da se kandidati predstave. Radna skupina koja je predložila ovaj princip, između ostalih inovacija vezanih uz izbor, mislila je da se radi o maloj promjeni, no to je bilo samo naizgled jer je ona imala veliki utjecaj te je poslužila kao sjajan PR za Ujedinjene narode s obzirom da se na ovaj način veći broj ljudi zainteresirao.
Je li to bila jedina rasprava u čitavom procesu predstavljanja kandidata?
Sve to traje već posljednja tri mjeseca jer su mnoge nevladine organizacije i sveučilišta organizirali razne skupove, rasprave i panele. No ovo posljednje je ipak imalo savršen tajming jer se interes u cijelom svijetu već dobrano pobudio.
Jedno od Vaših odgovora na postavljeno pitanje, na koje je publika reagirala s odoboravanjem, ticalo se osnaživanja žena i poticaja da se uključe u politički i javni život. Ako biste postali glavna tajnica koji bi bio prvi korak u tom smjeru?
Iako se svi usmjeravaju na učinkovitije vodstvo organizacije, mislim da su ženska perspektiva i egzistencija od iznimne važnosti u svim djelatnostima UN-a. Stanje ljudskih prava u svim zemljama bilo bi korisno i dobro mjeriti stanjem ženskih prava. Ono se najčešće mjeri stanjem manjina, a nitko ne ide u tom smjeru da su žene ipak jedna specifična manjina koja je zapravo većina. U svim zemljama, od najrazvijenijh do onih nerazvijenijih imate nešto reći na tu temu odnosno stanje nigdje nije do kraja sređeno. Većina tema na koje se UN koncentrira, od pristupa obrazovanju preko seksualnog nasilja do reproduktivnog zdravlja nemaju samo fokus na žene, iako su one tome većinski izložene. Koncentrirajući se na položaj žena u odnosu na sve te elemente vi rješavate i poboljšavate opću situaciju u društvu, što ide u korist oba spola. Ja bih se zalagala za to da se ženska prava koriste kao nešto s čim možeš utjecati na cjelokupnu situaciju.
Osim čelne pozicije naravno, gdje biste voljeli vidjeti više žena u UN-u?
Svakako među pregovaračima. To je isto jedna od stvari za koju se zalažem jer su oni jako važni kada je riječ o miru. No, među njima nema žena. Ako primjerice gledate razinu lokalne zajednice, odvijanje važnih stvari u njoj ovisi upravo u velikoj mjeri o prisustvu žena. Primjerice u najsiromašnijim zemljama svijeta žene koje su zaposlene, sudeći prema istraživanjima, 90% zarade daju za obitelj, a muškarci tek 40%. Onda je valjda jasno u kojoj mjeri je važno usmjeravati razvojne projekte u zapošljavanje žena jer time investirate u stabilnost cijele zajednice.
Posljednjih mjeseci u Hrvatskoj svjedočimo popriličnom nerazumijevanju kada je riječ o ženinu pravu na izbor. Koji je Vaš komentar?
Ono što je fenomen, ne samo kod nas nego i diljem svijeta, jest da je zagovaranje prava na zabranu vlastite kontrole rađanja, zabranu prava na kontracepciju ili abortus te zabranu spolnog odgoja u školama postala neka vrsta trika koji koristi žene u cilju promoviranja antiženske politike. Politike koja pritom ograničava i uvodi državnu kontrolu nad ženskim tijelom. Na taj trik ne smijete nasjesti, a moje izlaganje na sučeljavanju u UN-u išlo je upravo u tom pravcu. Žene moraju ići prema jednakopravnosti, odnosno da vas vaša ženska egzistencija ne čini obespravljenom ili prenosi vaše pravo autonomije osobe na državu.
Kako se boriti protiv toga?
Kontinuirano! Ženska prava se sporo dostižu. Mnoga istraživanja, uzmimo za primjer odnos zarade muškaraca i žena istih kvalifikacija unazad 30 godina i u našoj suvremenosti, pokazala su jako spore pomake. Naša nastojanja na tu temu moraju biti neprestana, a angažman kontinuiran jer čim prestanete odmah se u tom pogledu vraćate nekoliko koraka unatrag.
Mnogo se govori na tu temu da je vrijeme da žena dođe na čelnu poziciju UN-a. Koga Vi smatrate najvećom konkurencijom?
Tko je najveća konkurencija teško je reći jer se stalno mijenjaju favoriti. Jedino što sa sigurnošću mogu reći jest da, ukoliko žena ne bude izabrana na to mjesto, to će svakako izazvati određene reakcije jer je globalna javnost senzibilizirana u tom smislu. Točnije rečeno, napokon se očekuje da dođe do takve odluke nakon više od 70 godina.
Vratimo se Kini. Ovo vam je već četvrti susret s kineskim ministrom vanjskih poslova Wangom Yijem?
Točno. Mi smo se već mnogo puta susreli na bilateralnoj razini. Prošle godine u New Yorku, na marginama otvaranja 70. Opće skupštine, imali smo dugi razgovor te se već onda počelo govoriti o mojoj kandidaturi.
U kojem su smjeru ovoga puta tekli razgovori?
S jedne strane je bilo kratko o bilaterali, a veći naglasak je bio naravno na UN-u jer ga je zanimalo kako je vidim budućnost te organizacije. U predstavljanju svoje vizije nisam se usredotočila na ono što je uobičajeno nego na neke dodatke u tri ili četiri ključne aktivnosti UN-a: mir, sigurnost, razvoj i ljudska prava, te o inovacijama u vodstvu koje se očekuju od novog glavnog tajnika.
Kako je reagirao na Vaše predstavljanje?
Posebno je pozdravio moje stavljanje naglaska na pregovarače te moju tezu da kvalitetni pregovarači mogu često učiniti više nego mirovne vojne snage. Osim toga isto je reagirao i na ideju da se proširi baza zemalja koje daju razvojnu pomoć. Moram naglasiti da je susret bio veoma ugodan te priznati da je rekao kako smatra da sam veoma konkurentna kandidatkinja.
Južno kinesko more posljednjih tjedana dana je bila jedna od gorućih tema u ovdašnjim medijima, ali i u svijetu. Jeste li se prilikom svoga susreta možda dotakli i nje?
Ne. Wang Yi me nije pitao mišljenje za Južno kinesko more poštivajući ulogu u kojoj sam došla, odnosno kao kandidatkinja za glavnu tajnicu UN-a, a ne kao potpredsjednica Sabora RH ili bivša šefica hrvatske diplomacije.
Biste li ocijenili ovaj posjet uspješnim?
Naravno. I jako sam zahvalna za ovu priliku. Osim toga susrela sam sa se i s Rašidom Alijevim, glavnim tajnikom Šangajske organizacije za suradnju koja uskoro u svoje redove prima Indiju i Pakistan te tako zaista postaje globalna, regionalna organizacija. Njih svakako teba imati u vidu i u okviru UN-a, ali i kada je riječ o Hrvatskoj te mogućoj budućoj suradnji.
Vratimo se malo na svjetske aktualnosti. Predsjednička kampanja, veoma burna, u punom je jeku u SAD-u.
Moram priznati da ovako dramatični i neobični izbori nikada prije nisu bili viđeni na tim prostorima unatoč svim političkim previranjima kojima smo mogli svjedočiti u povijesti. Smatram da je po iskustvu, znanju, stilu i čemu god hoćete, nevjerojatno da se jedna Hillary Clinton, bez obzira postoje li opravdane ili neopravdane kritike na njezin račun, može naći u utrci s Donaldom Trumpom.
Kakva su Vaša predviđanja?
Nadam se da će SAD ipak rezultatima izbora učiniti prvi korak u restabiliziranju svijeta jer ako se tamo stanje destabilizira izborom Donalda Trumpa, to bi bilo krajnje opasno i neizvjesno s obzirom na njegove stavove vezane uz vanjsku i unutarnju politiku.
Kako biste ocijenili stanje na Starom kontinentu koji je pretrpio nekoliko šokova unatrag više mjeseci.
Mislim da je Europa sigurno u dvostrukom šoku. Pritom mislim na Brexit i stanje u Turskoj.
Koliko će dalekosežne biti posljedice Brexita?
On će se još dugo objašnjavati. Mnogi u toj zemlji, kako se kasnije pokazalo nisu ni bili sigurni za što su glasali. Čini mi se da je velika većina koja je predvodila kampanju za izlazak mislila i nadala se da će izgubiti, ali da će pritom politički profitirati. No, dogodilo se obrnuto pa je primjerice Boris Johnson dobio zadatak da sve raspetlja. No unatoč tome Europa jest doživjela šok pa smo mogli svjedočiti s jedne strane strahu da bi se slično moglo ponoviti u nizu drugih zemalja, a s druge strane nevjerojatnoj homogenizaciji proeuropskih stavova. Smatram da je izlazak UK-a štetan jer je ta zemlja imala dobru ulogu u bloku.
Moguće posljedice kaosa u Turskoj djeluju zastrašujuće. Vaš komentar?
Teško je reći zbog čega je točno došlo do puča, no sada postoje dvije mogućosti – ili da se on iskoristi za radikalizaciju i diktaturu, što je tragičan izbor za sve, ili da se kasnije osigura pravo vodstvo i sposobnost da se zemlja nanovo ujedini te okupi u nastojanju da se ide naprijed. To je naravno bolji izbor. Što će se dogoditi teško je reći. Ovo što se događa jako je zabrinjavajuće, ali opet - ovo su tek prvi dani nakon puča. Nadam se za korist sviju, a posebice za neposredno susjedstvo, što mi i jesmo, a to je pokazala sama izbjeglička kriza, da će sve ići u smjeru nacionalnog pomirenja, a ne osvete.
Pred Vama je i još jedna ‘utrka’, odnosno nadolazeći izbori u Hrvatskoj. Jeste li spremni?
Kao što sam već naglasila, boravkom u Pekingu zaključila sam sve ono što je bilo u mojoj moći u sklopu utrke za glavnu tajnicu UN-a. Vijeće sigurnosti ima prvi susret na temu kandidata već sutra. Ono što je važno - od danas sam spremna i slobodna koncentrirati se na izbore u Hrvatskoj te vam je jasno da ću se svim snagama zalagati za uspjeh i na tom polju.
