Ilija Mamić je kao mladić, krajem sedamdesetih godina prošloga stoljeća, otišao u posjet rodbini u Australiju. Pozvali su ga Vera i Ahmet Hadžić, teta i tetak mu, poslije je shvatio - s jednim razlogom – da mu Frane Zagorac, nekadašnji tjelohranitelj poglavnika Ante Pavelića, prenese znanje o lokacijama na kojima je skriveno krvavo zlato.
"Među ostalim, kazao mi je i kako se zlatne poluge nalaze u zidu potkrovlja jedne zgrade u Palmotićevoj ulici. Nedugo nakon povratka u Zagrebu su me dočekali agenti ondašnje Službe državne bezbjednosti. Sve su znali. I koga sam sreo i s kim sam pričao. Tada sam im rekao za tu lokaciju i u mojoj je nazočnosti ovo zlato u Palmotićevoj pronađeno. Nakon toga su me pustili i više me nitko nije ništa pitao", kaže Mamić.
Danas, u svojoj 66. godini, više ne može na duši nositi ono što mu je nametnuto, ono što nije tražio, ni želio znati.
"O svemu što znam govorio sam pred Županijskim državnim odvjetništvom, ali od lipnja do danas nitko mi se od njih nije obratio. Nudio sam informaciju i slovenskoj policiji u Murskoj Suboti, no nitko me ozbiljno ne shvaća", kaže Mamić za Slobodnu Dalmaciju.
Pokazao svećeniku gdje se blago skriva
Prije možda kojih pet godina stupio je u kontakt s jednim visokopozicioniranim pripadnikom klera i pokazao mu skriveno blago u jednoj kapelici nedaleko od Šentilja. U prisutnosti još jednog svećenika koji je tamošnji župnik, obišli su oltar detektorima metala. Nakon toga dana Ilija je nastavio živjeti po starom, a onda – budući da mu se nitko nije javljao, na svoju je ruku odlučio ponovno obići to mjesto.
Izvadili zlato bez njegovog znanja?
"Kamen oko oltara je bio izmijenjen. Tamošnji mi je svećenik kazao kako su ga zbog dotrajalosti morali promijeniti, a ja znam da su sigurno izvadili poluge, škrinje, što li je već bilo pod oltarom - uvjeren je Ilija.
Sada nasamareni Mamić traži da mu se za sve što se dogodi isplati odgovarajuća naknada. Inače, prema zakonu, Mamiću bi pripalo deset posto.
