Andreju Plenkoviću članstvo otkazuje poslušnost. Nema kontrolu u stranci. To je sada sasvim jasno. Dalo se naslutiti da bi mogao imati takvih problema još otkako je preuzeo HDZ, a posljednja su događanja to i potvrdila, smatra jedan istaknuti HDZ-ovac čije mišljenje dijele mnogi u stranci. Riječ je o izboru Ivana Radića za šefa osječkog HDZ-a što nije bio izbor vrha stranke, ali i odbijenici Izvršnog odbora Hrvatskog nogometnog saveza od kojeg je tražio više demokratske promjene u izboru tamošnjeg vodstva. "Ne sjećam se kad je jednom šefu HDZ-a tako jasno netko rekao ne", komentirao je za Jutarnji jedan član stranke.
Nije Plenković uspio ni u slučaju HDZ-ova požeško-slavonskog nasilnog župana Alojza Tomaševića koji je fizički napao svoju suprugu. Nakon izbijanja afere premijer je odmah dao nekoliko izjava - od onih da župan ne može ostati na svojoj funkciji ako se optužbe pokažu točne do toga da “očekuje da Tomašević preuzme odgovornost i shvati da ne može obnašati dužnost župana”. No, na sve te jasne poruke iz vrha HDZ-a Tomašević se oglušio. Mirno je nastavio obnašati funkciju, a Plenković je i jučer, kao da se ništa nije dogodilo, morao sjediti s njim za stolom na susretu Vlade sa županima u Šibeniku.
'Dok smo na vlasti, ne očekujem veće otpore'
"Dok smo na vlasti, ne očekujem veće otpore protiv Plenkovića, iako tihe oporbe u stranci ima koliko hoćete, počevši od njegova zamjenika Milijana Brkića, s kojim su dobri odnosi samo prividni, pa do bivšeg ministra Mire Kovača te cijelog niza jakih ljudi u županijskim odborima. No, nitko od njih zasad se neće upuštati u nešto više. Ali, zamislite da se nešto dogodi oko Agrokora ili slično i da Vlada padne. U tom bi slučaju, uvjeren sam, Plenković bio prošao gore nego njegov prethodnik Tomislav Karamarko. On, osim ministara, pokojeg zastupnika i nekih prijatelja kojima se okružio i koje postavlja na pozicije, niti nema svojih ljudi. Uostalom, vjerojatno nikad i ne bi došao na čelo stranke da ga nisu podržali ljudi koji su imali utjecaj i kontrolu nad stranačkom bazom. On ovisi o njima", kaže jedan istaknuti HDZ-ovac za Jutarnji list.
Drugi, pak, dodaje kako ne vidi da se išta u stranci promijenilo od vremena Karamarka, koji također nije imao kontrolu u stranci. "S tim da je Karamarko prepustio sve stvari Brkiću koji je potom premrežio stranku svojim ljudima. Kad se Karamarko ‘probudio’, bilo je već kasno. Plenković ima drugi problem: nikome ne vjeruje", dodao je. Ističe da Plenkoviću u prilog ne idu ni neodlučnost ni otuđivanje od ljudi, a da mu brojni utjecajni članovi stranke zamjeraju što se odluke koje treba donijeti Predsjedništvo donose negdje drugdje, a onda se na sjednici sve odvija "pro forme".
Dio ipak ima razumijevanje
Ipak, dio HDZ-ovaca opravdava Plenkovićeve poteze. "Nije mu lako, ima tijesnu većinu, u koaliciji smo s HNS-om i SDSS-om, sve je pod povećalom. Treba tu puno odluka odvagnuti i niz apetita zadovoljiti, tako da ga s jedne strane razumijem. Ali, kako vrijeme prolazi, čini mi se da nema političku snagu i odlučnost da se provede bilo kakva ozbiljna reforma", rekao je jedan iskusni HDZ-ovac koji je u stranci od njezina osnutka.
Inače, HDZ-ovci smatraju da izbor u Osijeku gdje nije prošao Plenkovićev Josip Škorić, kao i činjenicu da se ništa ne poduzima oko zagrebačkog HDZ-a, jasno govori zašto šef stranke ne želi održati unutarstranačke izbore. "Bio bi za njega velik problem ako njegovi kadrovi ne bi prošli. A vjerojatno ne bi jer su njegova ekipa uglavnom ministri, budući da stranačku bazu nema. Ne mogu zamisliti da bi ljudi na terenu glasali, primjerice, za Martinu Dalić, Davora Božinovića, Gabrijelu Žalac ili Marka Pavića", govori jedan HDZ-ovac.
Plenkovićeva opreznost, kažu u stranci, razumljiva je s obzirom na niz suprotstavljenih struja, ali i većinu naslijeđenih kadrova iz doba Karamarka. Znaju i da je stranka u drugom planu dok su na vlasti te da se premijer nema vremena baviti unutarstranačkim problemima i previranjima. No, ipak zamjeraju Plenkoviću što nije bolje posložio stvari i što se nitko ne bavi strankom.
