"Pročitao sam u novinama da su pronašli urnu i odmah sam se javio policiji i rekao da su to posmrtni ostaci moje Monike. Bili smo 25 godina u sretnom braku. Nakon njezine smrti doselio sam se u Rtinu i ovdje sam se oženio Dalmatinkom koja je krasna osoba, ali i ona zna da je Monika veliki dio moga života. Monika je jako voljela more i uvijek je govorila da želi da joj pepeo bude u moru", ispričao je kroz suze 71-godišnji Frank Ernst Schneider za Večernji list.
Urna koju je 2008. godine bacio s Paškog mosta, a u kojoj su se nalazila dva zlatna prstena, zavjeti na vječnu ljubav, lančić s posvetom i ljubavno pismo, isplivala je u lučici, odmah ispred Frankove kuće. Urnu je bacio u more tek tri godine nakon što je njegova supruga Monika umrla, a i na to se jedva odlučio tek nakon što su mu mještani počeli govoriti da u Hrvatskoj nije običaj držati urnu s posmrtnim ostacima u kući.
'Možda ne želi biti u moru'
Otišao je na Paški most, urnu položio u kutiju s kamenim utezima te je zamotao u plastičnu vreću i bacio u more. No, tri i pol godine poslije, nakon što su djeca i lokalni ribari u rtinskoj lučici pronašli urnu, Frank se pita je li trebao baciti urnu u more.
"Možda ne želi biti u moru. Možda je zato isplivala iako mi nije jasno kako je moguće da se ovo dogodilo. Ako me pitate kako sam sad, mogu vam reći da je to za mene i horor. Sada ne znam gdje ću je pokopati kada već ne želi u more. U Hrvatskoj, koliko znam, nema groba za urne, a ako se može kupiti grob u koji se stavlja urna, onda ću to i učiniti i kupit ću grob za nju. Urna je sada kod mene, ali je neću više vraćati u more...", ispričao je 71-godišnjak.
