Ovo su lica hrvatskih umirovljenika. Tužna, zamišljena, zabrinuta lica građana kojima je borba za preživljavanje svakodnevica. "S 1500 kuna ja i supruga živimo, to je jako teško. Da smo negdje u gradu, da smo na selu, mi bi jednostavno prosili ili kopali po kontejnerima", kazao je Pero Carević iz Satnice Đakovačke.
"Ja imam svoju mirovinu 800 kuna. Ja ne mogu podmirit račune, a kamo li kruh i mlijeko da kupim. Imam 450 kuna računa", kazala je Ašida Ramić iz Zagreba. Ako gospođa svakog dana u mjesecu kupi pola kilograma kruha. Ako u tri dana kupi samo jednu litru mlijeka i priušti si luksuz od jednog jaja dnevno, ostat će joj svega 20 kuna.
"Niko mi ne pomaže. Imam petero djece, svi su socijalni problemi", tvrdi gospođa Ramić. Vilim Lovrek i njegova gospođa Ljubica preživljavaju s 2100 kuna mjesečno. Meso si mogu priuštiti samo na jedan način. "Na akciju. Inače mesa ne kupiš nikad normalno nego dok je akcija pa uzmeš. Kakvo je da je", objašnjava gospodin Lovrek.
Najstariji članovi našeg društva razočarani su odnosom vlasti prema njima. Osjećaju se napušteni i zaboravljeni. što su stariji to su siromašniji. "Do devedeset godina moraš radit ako hoćeš živit", smatra Rozalija Putnik iz Slavonskog Broda.
"Naša mladost odlazi. Oni brinu za Bosnu i Hercegovinu. To je druga država. Za njihovu djecu? A šta je s našom djecom? To vas ja pitam", kazala je Branka Hlastec iz Zagreba.
U takvoj bezizlaznoj situaciji može ih spasiti samo pozitivan pogled na svijet. "Dok je zdravlja i dok je optimizma sve je ok", tvrdi gospođa Lovrek. A ta pozitiva jedino je što si mogu priuštiti. Ona je besplatan, iako vrijeme radi protiv njih.
