Juraj Matulić odlučio je darovati 12 tona mandarina iz svog voćnjaka u Dolu na Braču. Sve što treba napraviti je doći i ubrati ih.
"Da nije bilo tako, one bi ostale neubrane i za mjesec dana bi bile sve na zemlji", govori Juraj.
U pitanju je sorta Sajgon koja uspijeva od kraja 11. mjeseca, dakle nešto kasnije nego poznatija metkovska mandarina, ali zato nije ništa manje ukusna.
Briga o 350 stabala zahtjeva cjelogodišnji trud, a plodove svog rada ovaj umirovljeni kirurg poklanja svima koji ih žele.
"Ja od toga ne živim. Nisam živio ni prije baš od toga, ali evo, kad smo već posadili, onda sam svake godine uložio određen trud da bi doveo do kraja", objašnjava umirovljenik.
Nakon objave ponude dobio je preko 30 poziva iz Hrvatske, ali i susjednih zemalja.
"Koliko je teško brati mandarine? Pa sve ovisi kako se tko naučio. Ako netko ima polje onda je to ništa lakše, to je čista zabava", uvjerava Alojz Štambuk.
Obitelj Matulić nekada je na ovoj istoj parceli znala uzgojiti po pet tona višanja i nekoliko vagona grožđa. Svi proizvodi su bili otkupljeni i plasirani na tržište. Danas je situacija za poljoprivrednike znatno teža pa sve više susjeda prati Jurjev primjer.
"Njemu ne treba davati ni tisuću eura za dijete, ništa mu ne treba davati, nego njegov rad valorizirati i da ima siguran otkup onog što proizvede. Onda će biti i djece. To je demografska obnova", kaže Matulić.
Javili su se i prerađivači voća ponudivši naknadu za mandarine. Naknadu je odbio, ali je takvim tvrtkama postavio uvjet.
"Da se pokloni onim potrebitima, u staračkom domu, u dječjem domu, ljudima koji su nezbrinuti...", kaže Juraj.
Gopodin Matulić je i u mirovini aktivan i koristan za društvo. Njegova parcela daje tone zahvaljujući njegovom entuzijazmu, no sve je više onih na kojima nitko niti sadi, niti bere.
