S toplijim vremenom sve češće boravimo u prirodi, sve su češči odlasci na more, ali svoje mjesto pod suncem traže i zmije.
Na našem području živi 14 vrsta zmija, od kojih su samo dvije otrovnice, poskok i riđovka. Iako je poskok nešto otrovniji od riđovke, obje su zmije manje otrovne od, primjerice, afričkih ili azijskih zmija otrovnica, te je njihov ugriz rijetko smrtonosan, stoji na stranicama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Na njihovim stranicama objavljene su smjernice o tome što činiti ako se susretnete sa zmijom.
Ako zmija ugrize, najvažnije je utvrditi je li otrovna ili nije. Za razliku od neotrovnih, otrovne zmije imaju trokutastu glavu i uske eliptične oči. Naše se otrovnice razlikuju od neotrovnica i oblikom tijela, koje je kratko i zdepasto, za razliku od neotrovnica čija su tijela tanka i izdužena. Valja napomenuti, međutim, da razlikovanje otrovnica na ovakav način vrijedi samo za područje Europe.
U postupcima samopomoći se sugerira da se ne kreće u lov za zmijom zbog rizika dodatnog ugriza. Ako je zmija ubijena, tada je poželjno donijeti je u bolnicu radi točne identifikacije, što bitno utječe na terapijski postupak.
Simptomi zmijskog ugriza
Na mjestu ugriza se unutar dva sata javlja bol i otok. Kod težih se otrovanja bol javlja brzo i neobično je oštra; otok se također ubrzo širi i može biti praćen jakim potkožnim krvarenjima. Na koži se, uz crvenilo, mogu javiti i mjehuri s krvavim sadržajem. Neposredno nakon ugriza u gotovo polovici ugriženih se javljaju opći simptomi poput vrtoglavice, mučnine i povraćanja, osjećaja opće slabosti te otok regionalnih limfnih čvorova (u preponi kod ugriza u nogu ili u pazuhu kod ugriza u ruku). Blijeda i hladna koža, orošena znojem, uz ubrzani rad srca i pad krvnog tlaka znakovi su šoka, koji se uglavnom razvija postupno i glavni je uzrok smrti.
Postupak kod zmijskog ugriza
Ako zmija nije otrovnica, ranu treba obilno isprati vodom, namazati antibiotskom mašću i zamotati zavojem. Treba provjeriti kada je osoba zadnji put cijepljena protiv tetanusa, te je, ako je prošlo više od 5 godina, potrebno docjepljivanje.
Kod sumnje na zmiju otrovnicu ugrižena osoba mora strogo mirovati, tj. treba izbjegavati i najmanji pokret, a ruku ili nogu na kojoj je ugrizna ranica treba imobilizirati. Ne preporučuju se pokušaji isisavanja otrova na mjestu ugriza! Podvezivanje iznad ugrizne rane također nije preporučljivo i ne primjenjuje se jer može dovesti do komplikacija. Eventualnu kompresiju izvode posebno educirani zdravstveni djelatnici u izvanrednim slučajevima.
Neophodno je hitno prevesti ugriženu osobu u bolnicu.
U načelu se hospitalizira svaki slučaj ugriza zmije, ne razmišljajući suviše je li zmija otrovna ili neotrovna.
Danas je općeprihvaćeni stav da se ranica ne zarezuje, otrov se ne isisava, a led se ne stavlja na mjesto ugriza, naglašavaju iz HZJZ-a.
Antidot za zmijski ugriz (antiviperinum) potječe iz konjskog seruma, a sadrži protutijela koja je konj proizveo nakon što mu je ubrizgan zmijski otrov. Antiviperinum se daje isključivo u bolničkim uvjetima intravenski, i to samo kada je strogo indiciran, budući da sam antiserum može izazvati ozbiljne, pa čak i po život opasne reakcije.
Prevencija zmijskog ugriza
Neke ugrize poput onih kada osoba slučajno stane na zmiju, gotovo je nemoguće spriječiti. Međutim, postoje mjere opreza koje mogu znatno umanjiti mogućnost da Vas zmija ugrize:
Pustite zmiju na miru. Mnogi ljudi budu ugriženi pri pokušaju da zmiju ubiju ili joj se što više približe. Zmije najčešće pobjegnu, a samo iznimno napadaju.
Izbjegavajte visoku travu ako nemate prikladnu obuću, te se što je moguće više krećite već postojećim stazama.
Ruke i noge ne stavljajte na mjesta koja nisu pregledna. Primjerice, nemojte zavlačiti ruku u grm ili iza nekog kamena. Ne podižite kamenje ili komade drva ako niste na dovoljnoj udaljenosti od potencijalnog napada zmije. Posebno budite oprezni i pripravni ako se penjete po stijenama, stoji u preporukama HZJZ-a, objavljenima na službenim stranicama.
