U Zadru su odlučili pomoći beskućnicima. Žele da se ti ljudi - koji vrlo često nisu svojom krivicom zapali u neimaštinu - ponovno osjećaju korisno.
Ovi su ljudi bili pomorci, građevinci ili rudari, a iako nikada nisu bježali od posla, različite životnosti okolnosti dovele su ih do toga da nemaju vlastiti krov nad glavom
"Potrefilo me tako jednostavno! Naviknuo sam raditi. Industrogradnja propala, nema novaca, zadužio se. Radio sam bazen od temelja do ključa, pa sam pao, pa imam sajlu tu, pa nisam za velike fizičke poslove", izjavio je Zvonko Martinović, BiH.
"Ja sam u mirovini, samo što imam kredit i alimentaciju tako da od mirovine nemaš ništa", dodaje Toni Cota, Zadar.
Iako su i kao beskućnici željeli raditi, većina teško da će ikada naći posao.
"Mislim da ljudi imaju predrasude, pa evo bilo gdje da dođe beskućnik i da kaže da je beskućnik i da traži posao, mislim da će teško, teško naći posao", kazao je don Ivica Jurišić, ravnatelj Caritasa Zadarske nadbiskupije.
Srčanim angažmanom u polju dokazali da su vrijedni i da zaslužuju neku novu priliku. Ovaj krumpir uzgojila su petorica beskućnika. Besplatnim radom, kažu, pomažu i sebi i drugima.
"Raditi je lipo i dan ti je ispunjen. Ne stojiš bez veze i pomažemo Caritasu i ostalima koji su i nama pomogli", dodaje Vili Vukić, Zadar.
Država im je dala novac za alat, frezu i sadnice, a crkva zemljište koje krče usred šikare.
Osim u Caritasovim kuhinjama, dio uroda završit će i u Socijalnoj samoposluzi.
"Želimo nastaviti s tim. Posadili smo već nešto rajčice, tikvica, a sad u kolovozu pratimo sezonu povrća, znači sadit ćemo kupus koji je isto od velike koristi u pučkim kuhinjama", poručuje Mirjana Tadić, zamjenica ravnatelja Caritasa Zadarske nadbiskupije.
Biti siromašan u Hrvatskoj i dalje izaziva sram onih koji prečesto nisu krivi za sudbinu koja ih je zadesila. Rušeći predrasude sada nekim drugim putevima, pokušavaju biti korisni sebi i drugima.
