Stalni sudski vještak za telekomunikaciju, tehniku i metodologiju prisluškivanja Đuro Lubura reagirao je na priopćenje MUP-a, DORH-a i Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost u kojem se demantira da se trenutačno u Hrvatskoj prisluškuje 40.000 nadziranih telefonskih brojeva te naglašava da je ta brojka znatno manja i kreće se oko 500.

Lubura navodi da policija i sigurnosne službe za svakoga od nas smiju bez naloga suda dobiti podatke s kime smo i kada razgovarali, razmijenili SMS ili e-mail, ali i gdje smo se nalazili. Takve ovlasti zadiranja u privatne podatke bez sudskog naloga od svih zemalja u okruženju i većine europskih zemalja imaju samo policije i tajne službe Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije.

Za Večernji list objasnio je da je u drugim zemljama za pribavljanje tih podataka potrebna provjera valjanosti razloga od strane suda.

Lubura tvrdi da je policija samo tijekom 2009. godine iskoristila ovu ovlast za oko 40.000 brojeva. Nije mu poznato koliko su brojeva na ovaj način provjeravale tajne službe.

Dodaje da je važno razlikovati prisluškivanje, odnosno nadzor sadržaja komunikacije (na što se odnosi brojka od trenutnih 500-tinjak mjera koja se spominje u priopćenju) od provjere telekomunikacijskih ispisa, odnosno činjenica s kime ste i kada komunicirali i gdje ste se nalazili (na tu mjeru se odnosi brojka od 40.000 u 2009. godini samo od strane policije).

Prisluškivati se smije samo na temelju naloga suda, i to istražnog suca ili suca istrage kada se radi o istragama kaznenih djela, a na temelju naloga Vrhovnog suda kada se radi o nadzoru sadržaja komunikacije zbog ugrožavanja nacionalne sigurnosti koji provode sigurnosno-obavještajne službe.

arti-201002150756006 arti-201002030765006 arti-201002040210006 arti-201004160604006