Rezultati najnovijeg istraživanje znanstvenika su
zabrinjavajući.
''Mi smo sada obavili prvo uzorkovanje i našli smo da su toksični
materijali povišeni. Recimo za olovo, kadmij, su povišeni 20-ak
puta više nego što je normalno za čisti Jadran, dok je živa
povišena i 100 puta. Živa je na granici dozvoljenih koncentracija
prema našem pravilniku'', govori nam Nenad
Cukrov iz šibenskog centra Instituta Ruđer Bošković
koji je analizirao more u Kaštelanskom zaljevu i došao do
poražavajućih rezultata.
''Sigurno su još uvijek te koncentracije negativne za okoliš, a
samim time ako ljudi konzumiraju ribe i školjke, naročito školjke
iz takvog okoliša, onda je to negativno i za ljude'', dodaje
Cukrov.
Istraživanje je dio europskog projekta PEPSEA
vrijednog 2.9 milijuna eura.
''To je jedno područje kojem gravitiraju 400 tisuća ljudi, velika
je urbanizacija, industrijalizacija i ogromna migracija'', kaže
Matea Dorčić, Odjel za turizam i
pomorstvo Splitsko-dalmatinske županije.
Od današnje industrije još je gora bila ona bivša.
''Kaštelanski zaljev je crna točka zbog snažne industrije koja je
tamo bila koncentrirana tijekom Jugoslavije. I ima puno
stanovnika, nije bila ni riješena kanalizacija. Najgori je bio
Jugovinil koji je tijekom svog rada ispusti velike količine žive.
Bilo je tu nešto i radioaktivne prašine iz ugljena, pa sab vinil
klorid, salonit gdje su iglice, imamo cement i imamo
brodogradilište'', kaže Cukrov.
''Želja nam je bila analizirati rizike, vidjeti koja bi bila
potencijalna onečišćenja mora i na temelju toga izraditi model
rizika, testirati ga i da kao završni rezultat dobijemo plan
intervencija koji će reći koje su potencijalne opasnosti, što ako
se one dogode'', ističe Dorčić.
Povišeni rezultati još se moraju potvrditi u
dva testiranja.
''Sigurno već fitoplankton osjeća posljedice, samim time i
zooplankton, svi oni školjkaši i drugi organizmi koji su
filtratori vode to nakupljaju u sebi. A onda sve ribe koje se
hrane tim isto imaju negativne posljedice. Sigurno kraće žive,
ugibaju, rađaju se deformirane, sigurno svega toga ima'', kaže
Cukrov.
Njihovi kolege sa Sveučilišta u Zadru ovih dana skeniraju i
morsko dno. Žele ispitati dubinu i tvrdoću podmorja kako bi se
pronašle slabe točke - nakupine smeća ili opasni sedimenti koje
treba testirati.
''Kroz ovu izmjeru ćemo napraviti model podmorja Kaštelanskog
zaljeva gdje će se onda vidjeti potencijalni onečišćivači - od
kanalizacijskih otvora, otpada, ali isto tako dobit ćemo
informaciju o strukturi podmorja, čvrstoći tla...'', pojašnjava
Fran Domazetović, Sveučilište u
Zadru.
Kaštelanski je zaljev jedna od najgori, ali ne i jedina
onečišćena morska lokacija. Zašto svako malo imamo onečišćenja
mora i kako se ono kontrolira - otišli smo provjeriti s ekipom
Zavoda za javno zdravstvo Primorsko- goranske županije. Na potezu
od Jadranova do Sibinja sanitarni inženjer Hrvoje Petrović uzima
40 uzoraka na različitim lokacijama.
''Na svakoj lokaciji su isti potencijalni izvori zaraze. Tu
pričamo u escherichiji. O crijevnim enterokokima. Tražimo zapravo
fekalna onečišćenja. To je najbitnije u moru" kaže Hrvoje
Petrović, sanitarni inženjer NZJZ-a
Primorsko-goranske županije dodajući da su glavni izvor zaraze
kanalizacije te brodovi koji ispuštaju otpad svojih sanitarnih
čvorova.
Primorsko-goranska županija testira more na 270 lokacija, a u
cijelom Jadranu postoji 920 takvih točaka. Glavni uzrok fekalnih
onečišćenja je, naravno, kanalizacija koja na kraju - pročišćena
ili ne - završava u moru. Zbog fekalnog zagađenja jutros je
zatvorena i plaža na otoku Lošinju u uvali Sv. Martin...
Koliko je Jadransko more onečišćeno – pogledajte više u priči Ane Trcol.
