"Hrvatska, kad izračunavate sa stručnjacima, uistinu za 10 godina može biti 100 posto obnovljiva jer njezina geografska pozicija je takva; ona ima i vjetar i sunce i biomasu i geotermalnu enegiju. Dalmacija, recimo, apsoluno može u 10 godina bit održiva sa domaćim izvorima. Ono što i se čini da je to uistinu politička nekakva borba i borba onih koji zastupaju uvoz energije, jer Hrvatska uvozi 40-60 posto energije. Jer nema većeg patriotizma od borbe za svoju enegiju i samodostatnost. To je mudro upravljanje“, ističe Maja Pokrovac, direktorica udruženja Obnovljivi izvori energije Hrvatske
A njene riječi prilično dobro objašnjavaju i stanje na terenu.
RTL Potraga je u Općini Promina istražila kakva je tamo situacija s budućim solarnim elektrananama. "Malo tko od ministara i državnih činovnika zalazi ovdje. Ali, telefoni zvone. Idealno je ovo područje za solarnu elektranu, kažu stručnjaci. Veliki broj sunčanih dana, viša nadmorska visina i najvažnije - dalekovod. Za razliku od nekih drugih lokacija, ovdje paneli ne bi pokrili plodna polja nego jalovište iz kojeg se nekada vadio boksit. No, i tu je zapelo.
Najdalje je u utrci za ova polja došao Aljoša Pleić iz Acciona Energije, španjolske tvrtke koju u Hrvatskoj zastupa. Često je u Oklaju. Zasad imaju suglasnost za energetski priključak, čekaju studiju o utjecaju na okoliš. Ovdje planiraju graditi solarnu elektranu snage 150 megavata. To je više od bloka 1 termoelektrane Plomin. Iako je jedan investitor najdalje otišao u prikupljanju dokumentacije, još ništa nije gotovo. Među ostalim paradoksalnim problemima je i taj što u planovima stoji da bi preko polja trebala proći željeznica.
"Obratili smo se i HŽ-u i rekli su da tu neće biti pruge“, ističe, no dok se ta pruga ne makne iz planova, oni ne mogu dalje.
Investitori čekaju u redu
I načelnik općine je nezadovoljan. Tvrdi da je na državnoj razini procedura je puna rupa. Daje primjer: u Općini je i manje polje, trebala bi se graditi elektrana od 15 megawata, deset puta manje od grdosije u velikom polju. Sličnih situacija može se vidjeti posvuda u Hrvatskoj. Potencijalni investitori čekaju u redu jer država je nedavno propisala velike kvote za megapostrojenja i uvela takozvani premijski model koji osigurava vraćanje investicije kroz 12 godina.
No dio stručnjaka smatra da se takvi unosni projekti ne bi trebali financirati javnim novcem, a ni svi građani ne žele goleme pogone u svom susjedstvu.
"Ja sam prvu solarnu elektranu radio za dva milijuna, a danas košta 600 tisuća eura", kaže Zlatko Bukovac, vlasnik Soltecha. Da je smještena u Danskoj ili Njemačkoj, isti bi paneli davali 30 posto energije manje. "Hrvatska ima tu mogućnost, osim što ima šume, bioraznolikost, ima i dosta kamenjara, neplodne zemlje, ona je dobra i za velike sustave, 50, 100 megawata se može graditi", rekao je Bukovac.
Kada oblak prođe iznad polja veličine dva nogometna igrališta, u sekundi proizvodnja energije padne. Ali opet se brzo vraća na maksimum. Samo se čini da je solarna energija nestabilna. Tehnologija solara se razvija, postaje bolja i jeftinija, a Bukovac misli da premijski model nije nužan.
"Poanta je da ćemo imati malo struke i nekakvo tržišno natjecanje u ponudama, ali i to će se izigrati, znam i kako", upozorava Bukovac.
Tko ne bi volio znati koja će biti cijena novog premijskog modela koji uvodi Hrvatska, gdje će se velike elektrane graditi, tko je od investitora u niskom startu.
U čemu je tajna premijskog modela?
U Promini susjednoj općini Ervenik rasla je proteklih godina vjetroelektrana izdašno poticana. Vjetropark Krš Pađene koji je otpuhao Josipu Rimac i ekipu u Remetinac. I dok je država bogato poticala gradnju vjetroelektrana i nekolicinu investitora, velike solarne elektrane bile su na čekanju s poticajima. Sve dok u fotofinišu bivše Plenkovićeve Vlade, ministar Ćorić nije donio uredbu o kvotama.
Ukratko, kvota za velike solarne elektrane iznad 10 megavata instalirane snage narasla je na 625 megavata.
Ljubomir Majdandžić, utemeljitelj Hrvatske stručne udruge za Sunčevu energiju smatra kako je ta odluka prilično loša. „Mi na svakoj točci može postaviti panele od 5, 10 MW, to su mali distribuirani izvori energije namijenjeni za kućanstva, obitelji u koncu za cijelu Hrvatsku“, kaže te dodaje kako bi takvom disperzijom sustav bio i otporniji na eventualne poremećaje. Također, istitiče drugu važnu stvar – građani su ti koji plaćaju naknadu za obnovljuve izvore energije pa je logično da si oni to instaliraju.
„Velike solarne elektrane o 100, 200, 300 megavata ne plaćaju naknadu, a željeli bi dobiti poticaj iz ugovora premijskog modela“, ističe.
S time se slaže i Bukovac, koji ističe kako bi trebalo poticati prvenstveno one koji proizvode električnu energiju za vlastitu potrošnju.
Pokrovac pak ističe kako Hrvatskoj trebaju i velike elekrtrane, jer će tako prije ispuniti uvjete o obnovljivim izvorima, a osim toga, ako se one izgrade, sve će postati dostupnije i građanima. No Bukovac vidi problem u premijskom modelu za velike elektrane. Ističe kako investitoru to pruža siguran plasman proizoa po cijeni koju on odredi.
