Izborima počinje i zavr��ava svaka naša navodna participacija u vlasti. Zato je bitno iskoristiti taj jedan dan. Nakon njega dolazi 1.460 dana kada će građanima taj prozorčić u Sabor biti prilično zaključan, a njegov pleksiglas prilično neprobojan. Što znači ne iskoristiti taj dan?
Ratko Maček je znao odgovor na to pitanje 2007. godine. Na zadnjem predizbornom skupu HDZ-a, onom u Zagrebu, on je bio presretan, iako su se i Ipsos Puls i CRO Demoskop kladili na SDP. Dijelio je novinarima bombone s plavim omotom na kojima je pisalo HDZ i cerio se. Dolje potpisanu novinarku pitao je zna li zbog čega je sretan.
Što je Ratku milo, nama ne treba biti
Na slijeganje ramenima odgovorio je: "U nedjelju će padati kiša." To je, kako je pojasnio, znak da će "oni ljeniji", lijevi birači koji doma sudjeluju u anketama, doma i ostati, umjesto da se s kišobranom probijaju do biračkog mjesta. Zato, zaključimo na početku: ako Ratka Mačeka veseli mala izlaznost na izborima, to mora biti putokaz za daljnje djelovanje mnoštva – izaći i glasati, ako ne za Kukuriku, onda za don Ivana Grubišića, Ljubu Jurčića, Stipu Petrinu, bilo koga.
Drugi par opanaka je to što živimo u stranačkoj demokraciji, koja nema puno veze s predstavljanjem interesa birača, pa bi je bilo nepravedno zvati predstavničkom. Zahvaljujući toj stranačkoj demokraciji, Hrvatskoj nedostaju neke vrlo važne stvari – od zakona, preko institucija do postupanja tih institucija po zakonima.
Novac, vrijeme i živci bačeni na HDZ
Primjerice, Hrvatska nema zakon kojim bi zabranila jednoj stranci, koja je pljačkala i prljavim novcem financirala predizborne kampanje, da se kandidira (makar samo) na idućim izborima. Takve zakone imaju pojedina braća Europljani na sjeveru kontinenta. Da takvo što postoji i da, recimo, HDZ proglase krivim za isisavanje novca iz državnih poduzeća, postojala bi i šansa da se HDZ-u omogući da malo odmori i da četiri godine nema pravo da pametuje u tom... je l', demokratskom forumu zvanom (izravni prijenos) sjednice Sabora.
Možda bi neke manje poznate stranke imale prostora da uđu u Sabor, ona "nova lica" koja toliko priželjkujemo. Zamislite, u tom slučaju, cijenu svih onih televizijskih minuta bačenih na HDZ samo da bi u još četiri godine umjesto vođe opozicije za vrijeme Račana, Sanadera, na temu "pravo domoljublje" slušali baljezgarije Dade Milinovića ili koga već ta organizacija s velikim šansama za dobivanje kriminalnog dosjea izabere za prvog među jednakima... rečenicu završite sami.
Da kojim slučajem imamo taj zakon, spriječilo bi se i trošenje novca (struje koja pokreće televizore, zastupničkih plaća...) i vremena poreznih obveznika koji su osuđeni na slušanje nove vlasti kako likuje nad svojim potučenim protivnicima nakon što im ovi nešto prigovore, opravdano ili neopravdano. Kako se to radi, pokazali su nam Sanader i Kosorica, koji su na zastupnička pitanja odgovarali vijestima iz povijesti, tj. Račanove vladavine.
U 2011. dobili 25 milijuna kuna od nas, koliko će ih dobiti u 2012.?
I, što je najtužnije, izborio se HDZ za kredit ili ne, očigledno je da će ponovo biti izabran u Sabor, a porezni obveznici će i to platiti. Kakva ironija. Da ti srce pukne. Dat ćemo im milijune. Ponovno. Hvala im na sudjelovanju.
Pa ćemo ih još plaćati i iduće četiri godine. Samo su ove godine, naprimjer, iz državnog proračuna dobili 25 milijuna kuna. Kako su bili jako socijalno osviješteni, vratili su 2,5 milijuna. Hvala im na tome.
Stranačko-demokratske institucije
Zahvaljujući toj demokraciji, odgovor na pitanje "što da radimo s odlukama Vlade koja je na vlast došla kršeći sve zakone pred sobom?" glasi "ništa". Zahvaljujući stranačko-demokratskim institucijama, službeni odgovor na pitanje "koliko nam je HDZ maznuo?" glasi "32 milijuna". Bez prejudiciranja razvoja procesa protiv HDZ-a, ipak možemo reći: Ha! Ha! Ha, ha, ha!
Iste te institucije terete Sanadera da je primio proviziju od Hypa zbog jednog kredita iz 1995. godine. Slijepe su i gluhe na divljanje te banke po Hrvatskoj u godinama nakon tog mita, s tim da bez tog podatka, gledano očima pravnog laika, optužbe na račun Sanadera izgledaju pomalo klimavo. Više logike ima pitanje Čede Prodanovića – ako je Hrvatskoj toliko trebao kredit, a to nitko ne spori, zašto bi Hypo morao platiti proviziju?
Kad laik ne razumije – skoro pa ništa
Slično tome, medicinski laik može lako zaključiti da je Sanaderov tlak povišen zbog – kakvog li čuda – stresa, ali tko smo mi da mu sudimo kad imamo sudske vještake i Ivana Turudića? Postoje zatvorenici koji smiju biti pod stresom zbog pojavljivanja na sudu i oni koji ne smiju. Tko misli drugačije, stići će ga tužba Jadranke Sloković.
Pravni laik će se zapitati zašto Kosorici nije oduzet stan ako ga je dobila zahvaljujući protuustavnom pravilniku, a ustavni stručnjak će mu odgovoriti da je Ustavni sud odlučio da se ti stanovi ne oduzimaju. Pravni laik će pitati i zašto se ne progoni kriminal iz privatizacije i pretvorbe, a pravni stručnjak će ga umiriti izjavom da ti zločini ne zastarijevaju zahvaljujući HDZ-ovom zakonu. To što je HDZ određivao tko će što ukrasti devedesetih i tko će biti zaštićeni ratni profiter je njihova privatna stvar i tako će, po svemu sudeći, pa i ponašanju Račanove vlade i najavama Kukuriku koalicije, i ostati.
Pravni laik će pitati zašto porezni obveznici plaćaju otpremnine radnicima Đakovštine, a ne oni koji su ukrali žito, a pravni stručnjak će se upljuvati da vam kaže nešto što zvuči jako pametno, a ne znači ništa.
Pravni laik, također, ne vjeruje Mladenu Bajiću da nije tempirao istragu protiv HDZ-a kako bi udobrovoljio Kukuriku koaliciju koja je najavljivala njegovu smjenu. Ali pravni stručnjak iz Državnog odvjetništva će vam pojasniti da to nije tako, jer DORH-om upravljaju razni zakoni prema kojima trenutno ne vide nijednu zamjerku na crvenom dijelu političkog spektra...
Sustav za sustavno izbjegavanje poante
Da se razumijemo, sjajno je što istražuju HDZ i što nam na Bajiću zavide braća Bosanci, Hercegovci, Crnogorci, Makedonci i Srbi, ali zbilja je vrijeme da se upitamo je li demokracija ipak neprijatelj, kao što to tvrde Slavoj Žižek i njegov francuski kolega filozof Alain Badiou. Ne govorimo tu samo sad o nesmjenjivom HDZ-u, nego o onome što dolazi nakon njega, niti o totalitarizmu koji smo prošli. To što mnogi naši djedovi nisu imali struju, ne znači da je mi nemamo. Tko kaže da naši unuci neće imati sustav koji nije totalitarizam ili demokracija? Samo bi s njim trebalo požuriti.
Stranke ovo nazivaju predstavničkom demokracijom zbog stvaranja dojma koji smo izgubili – da nas one predstavljaju – kao i zbog pumpanja umjetnog osjećaja da imamo više moći od kmetova u feudalizmu. To baš i nemamo, smijenili mi HDZ sto puta ili ne. Zato se ovaj sustav čini kao sustavno bježanje od poante svih problema koji se pojavljuju.
