Ivan Pernar na svom Facebook profilu objavio je pismo majke koja je prije godinu dana svog 20-godišnjeg sina jedinca otpratila u Dublin i koja je najbolje opisala osjećaje svakog roditelja koji ispraćuje svoje dijete u inozemstvu.
Tako je na kraju podužeg posta poslala vrlo jasnu poruku Vladi i svim njihovim neispunjenim obećanjima koji su doveli do toga da sve veći broj mladih napušta svoje domove i sreću odlučuje pronaći u inozemstvu.
"Dobro jutro !
Javlja vam se jedna majka koja je prije godinu dana otpratila
svog sina jedinca sa navršenih 20 godina sa zagrebačkog aerodroma
u Dublin.
Sa torbom punom uspomena i čiste robe, osobnom u ruci, nedavno
tek izašao iz srednje škole, golobradi dečko koji je jedva
dočekao da otvori vrata doma i vikne -majko doma sam.
Pratiš ga na avion, oboje stiščete zube očiju punih suza,
uspomena, ljubavi i sada izgubljenih nadanja da će biti uvijek tu
negdje, pogledi ti se susreću i nijemo govore sve ono što razum
zna. Ne puštas suzu zbog njega jer te mrve hrabrosti koje ima
rasule bi se ko biseri po podu....vidio je previse majčinih
suza....
A onda u onom restoranu na katu gledaŠ kako avion polijeće i
sav tvoj život, tvoja duša i ljubav odlazi, oslonjena rukama na
staklo zeliš ga pomilovati po obrazu, zatvoriš oči da
osjetiš njegov miris, osluškujes smijeh koji je zamro u
tišini praznog doma u koji se vraćaš.
Pa pobogu zašto????
Njega nisu zanimali ni partizani ni ustaše, ni fontane, ni afere,
zanimao ga posao, topli dom i siguran zagrljaj.
Obećali su nam Švicarsku, napravili je ali sebi, obećali radna
mjesta našoj djeci ali uhljebljuju svoju i svojih
prijatelja.....nisu vidjeli more tuge na autobusnim stanicama,
aerodromima, nisu vidjeli bol rastanka, suze majki i očeva koje
sinovi nisu nikada vidjeli da plaću.
E pa vlado moja, baš vam hvala sto ste mi uzeli jedinca.
Mrziti nije ljudski ali ja vas mrzim iz dna duše, mrzim vas i
zbog toga sto sam jučer vozila jos jedno mlado biće sa putnom
torbom i uspomenama na avion za Dublin....mrzim vas !!!"
