Točno su dva tjedna od potresa koji je pogodio Petrinju i okolne gradove i sela. Najviše stradalih, njih čak petero, bilo je u Majskim Poljanama. Oštećene su sve kuće, a mnoge su i srušene. Naša ekipa obišla je danas stanovnike tog sela i snimila priče koje bude optimizam.
Ovako je izgledao život Stane Bjelajac prošli tjedan nakon
potresa: "Ja još nisam pojela koru kruha, ništa". No, suze
je u Majskim Poljanama konačno zamijenio smijeh.
Ovo je glavno mjesto okupljanja. Neki svrate na kavicu, drugi na
rakijicu. U hotelu se samo kuha kava jer neće iz kuće kavu.
Gospođa Bjelajac stanuje u ovoj kamp kućici, a za nju su dobri
ljudi pripremili i veću pa će se konačno kući vratiti i njene
unučice.
"Oni kažu u nedjelju useljenje, kaže Stana
Bjelajac, Majske Poljane. I znači u ponedjeljak će
gospođa Stana već spavati tu.
Iz svojeg je doma u prihvatilište u Glini morao i četveromjesečni
Leon i njegova majka. Danas, u kućici koju im je dopremio
košarkaški izbornik Aleksandar Petrović. Na
toplom, suhom i najvažnije- sigurnom.
"Zvao je, čestito je i pravoslavni Božić i zove svako malo da
pita kako je Leon", rekla je Marijana
Bjelajac, Majske Poljane. Slika psa koji čuva kuću
koje više nema rasplakala je mnoge. Kao i ove riječi njegovog
vlasnika:
"Stali smo ispod vrata ispod štoka, zagrlili se, digli ruke u vis
da nas po glavi ne udara. Čekali da poginemo zajedno", rekao
je Tomislav Suknaić, Majske Poljane.
Ovo su ostaci njihove kuće, a ovo njihov novi dom. Stigao je za
njih iz Trilja.
Nitko ne može gladan radit pa su se Triljani pobrinuli i za to pa
su ponijeli i pršut. Triljski. I banijska kobasica. Čim se
dogodio potres ovi su ljudi sjeli u automobil i krenuli u
Banovinu.
"Oni su imali tu sreću da smo naišli na njih prve i dalje nismo
ni tražili više. Tu je bila koja je sravljena sa zemljom, bila je
to tuga za vidit", rekao je Dražen
Krolo, inicijator akcije.
"Ljudi koji su senzibilni za tuđu nesriću našli su se i
dogovorili : idemo nekome pomoć. Znači, konkretno osoba sa
konkretnim djelima", naglasio je Saša
Tadinac.
Od ideje do realizacije prošlo je svega tjedan dana. A nije bilo
lako.
"Konstrukcija je čelična, montažna. Možda najveći izazov je bio
da funkcionalno kuća štima, ali da se može utovarit na labudicu,
smontirat u hali u Trilju, podnijet transport, podnijet istovar i
montažu i da sve što se može napravit napravi u hali", rekao
je Ivan Radeljak, projektant.
I nisu mislili samo na ljude. I Garo, ljubimac Suknaićević je
dobio poklone. Pun kombi pseće hrane i samo svoju drvenu
kućicu.
