U nedjelju ćemo konačno odlučiti kojih dvoje od 11 kandidata idu u drugi krug predsjedničkih izbora, a kakav god bio, rezultat našeg izbora imat će dalekosežne posljedice na raspored snaga na političkoj sceni, prvenstveno na desnici, odnosno u HDZ-u.
I dok aktualno vodstvo vladajuće stranke, naročito Andrej Plenković, zabrinuto čeka izborni rasplet, jedan od članova HDZ-a već sad može zadovoljno trljati ruke jer tko god od kandidata desnice uđe u drugi krug, njemu su uspjeh i utjecaj zajamčeni. Riječ je o Tomislavu Karamarku, kojeg nismo uopće ni čuli ni vidjeli tijekom kampanje, premda se čak troje od četvero glavnih kandidata s njime može direktno povezati. To su Kolinda Grabar Kitarović (koju je doveo na vlast), Miroslav Škoro (kojeg želi dovesti na vlast) i Mislav Kolakušić (koji mu je htio biti ministar pravosuđa).
Nije nimalo čudno da se Tomislav Karamarko u ovoj izbornoj kampanji držao sjene jer se više puta pokazalo kako je sjenovito političko djelovanje, kao i svim moćnicima nadzemnog i podzemnog obavještajnog sustava, teren kojim suvereno vlada i na kojem već dugo nema ozbiljnije konkurencije.
Nakon debakla koji je doživio kad je i formalno igrao glavnu ulogu, kao predsjednik HDZ-a i potpredsjednik Vlade, bilo je logično očekivati kako vještine, moć i kadrovsku mrežu neće ponovno staviti na kocku tako što će se sam kandidirati na predsjedničkim izborima. Umjesto toga pronašao je i plasirao kandidata koji će biti vjeran njegovom političkom programu, ali i u startu biti simpatičan široj javnosti.
Karamarkovi ljudi, biznis i medijska infrastruktura
Miroslav Škoro u predsjedničku utrku je ušao s Karamarkovom 'domoljubnom' političkom platformom, Karamarkovim ljudima izvan HDZ-a i u HDZ-u te Karamarkovom biznis i medijskom infrastrukturom. Čak se i ubacivanje u predsjedničku utakmicu izvelo preko vjernih kadrova na državnoj televiziji pa nismo prvo od Škore čuli kako se misli natjecati nego je naprosto u svibnju naprasno osvanuo u HRT-ovoj anketi koja je testirala raspoloženje birača. Očekivano, za popularnog pjevača lakih domoljubnih nota odlučilo se tada dovoljno anketiranih da bi u kratkom roku mogao reći kako će se natjecati na predsjedničkim izborima jer to, je li, želi narod. Nakon toga sve je išlo glatko.
Što god mislili o njemu, ne može se Karamarku ne priznati kako mu je kadrovski izbor bio lukav i da je već tridesetak godina maher izbornih kampanja. Uostalom, doveo je već na vlast dvoje predsjednika Republike: Kolindu Grabar Kitarović i Stipu Mesića, a dosta bitnu ulogu odigrao i u pripremi prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj, nakon kojih je uslijedila duga vladavina dr. Franje Tuđmana.
Iako stoji iza njezinog glavnog konkurenta na desnici, u slučaju očuvanja predsjedničkog mandata, Kolindi Grabar Kitarović će Karamarko biti važan saveznik u budućim, neminovnim unutarstranačkim obračunima u kojima će se rat voditi između Karamarkovog i Plenkovićevog HDZ-a. Ona je Plenkovićeva kandidatkinja i postala samo zato što premijer naprosto nije ni mogao birati novog kandidata/kandidatkinju jer bi to bilo političko samoubojstvo. Na njegovu bi mjestu svatko isto postupio - stranka ima šeficu države koja anketno dobro stoji, a dotad iz perspektive stranačkih interesa nije počinila nijednu pogrešku koja bi mogla postati razlogom da je se ruši. Problem je samo što je ona za njega osobno itekako opasna.
Nekoliko mogućih scenarija s Karamarkom u pozadini
Pobijedi li ponovno, Grabar-Kitarović više neće trebati Plenkovićevu podršku jer će imati pred sobom sigurnih pet godina na Pantovčaku pa se može puno aktivnije nego dosad uključiti u unutarstranačke obračune i osigurati si daleko veći utjecaj nego ga sad ima. Uđe li u drugi krug, a ne pobijedi, moći će se pozvati na golem broj osvojenih glasova i istaknuti i sama kandidaturu za predsjednicu HDZ-a s ambicijom da postane premijerka. Ne uđe li u drugi krug, Karamarko i ekipa imaju otvoren put za ubrzano rušenje Plenkovića, a ona je s tom ekipom itekako bliska.
Od troje anketno jakih spomenutih kandidata povezanih s Karamarkom, za Kolakušića je najteže procijeniti do koje bi ga mjere Karamarko mogao kontrolirati. Ali trebamo imati u vidu da se u ovoj izbornoj kampanji ponašao više kao rezervni kandidat koji će privući dio nezadovoljnika i otimati glasove Milanoviću, a manje kao netko tko stvarno želi postati predsjednik. Uostalom, čim je Škoro uletio u medijski prostor i krenuo u obilazak Hrvatske, Kolakušić se trenutačno dobrovoljno povukao i odustao od terenske kampanje. A to nitko tko stvarno želi postati predsjednik naprosto ne bi učinio.
I na koncu, Karamarkovo pozadinsko djelovanje nije nevažno ni za konačni izborni rezultat jedinog relevantnog kandidata, uvjetno rečeno, ljevice, SDP-ovog Zorana Milanovića. Karamarko zna sve njegove slabosti i zna kako ga rušiti - taj je posao jednom već uspješno obavio, ali opasniji mu je u drugom nego u prvom krugu.
Kako god završila ova izborna utakmica, u kojoj zapravo i nemamo nekog velikog izbora jer svi oni koji nisu vezani za polove HDZ-SDP ni nemaju ozbiljne šanse, za opću atmosferu u društvu bilo bi najgore da se drugi krug svede na obračun dvoje Karamarkovih kandidata, odnosno kandidata desnice. U tom slučaju previše birača naprosto ne bi ni imalo razloga izaći na izbore, a ionako bijedan spektar tema o kojima se u ovoj kampanji raspravljalo, suzio bi se do tema važnih tek za HDZ-ove unutarstranačke ratove.
