A onda je prošli tjedan stigao novi popis lektire - koji je jednako staromodan kao i ovaj dosad.
Djeca neće više čitati Lovca u žitu, Nepodnošljivu lakoću
postojanja, neće čitati ni moderne ni suvremene autore - ni
strane ni domaće - bili to Ante Tomić ili
Ivan Aralica. Kao i dosad morat će čitati
uglavnom klasike - Posljednje Stipančiće, Smrt Smail Age Čengića,
Šenou, Krležu, Sofokla, Euripida i ostale autore koji su umrli
prije 2.500 godina.
Zbog toga se pobunilo i Hrvatsko društvo pisaca, koje poručuje:
Popis lektire je kafkijanska noćna mora.
Lovca u žitu sada učenici u prvom razredu srednje škole čitaju
obvezno. Dogodine će čitati ako odluče profesori.
Neki maturanti su je čitali, svidjela im se i spremaju je za
državnu maturu, a jedna od njih je Ana Brundić,
učenica 4. razreda II. gimnazije u Zagrebu: ''Meni je dobra
lektira, zanimljiva. I stvarno je super osvježenje u prvom
razredu uz sve Ilijade i odiseje. Lovac u žitu je super''.
Njezina kolegica Ines Jagodić dodaje:
''Naprimjer, Dundo Maroje kad smo čitali. Nisam ništa razumjela.
Još kad smo mi sami čitali to je dubrovački naglasak, a mi smo iz
Zagreba''.
Bruno Sporiš kaže: ''Popis je ok tako da mislim
da svaka neka djela koja su tu - jesu''.
Da je baš Lovac u žitu jedna od knjiga na učenici najbolje
reagiraju, kaže i profesorica hrvatskog jezika u Športskoj
gimnaziji u Zagrebu Matea Roščić: ''Mislim da
ćemo ja i moji kolege tražiti rupu u sistemu i tražiti izborne
naslove da odgojimo novu generaciju čitatelja. Moram vam
ispričati jednu anegdotu, ja sam kao učenica u gimnaziji Tituša
Brezovačkog, kad sam bila treći razred ukrala knjigu iz knjižnice
kad sam imala 15. Moji učenici jako dobro reagiraju na tu
knjigu''.
Problem je što reforma nije donijela pravu reformu. Učenici će
kao i dosad čitati klasična djela mrtvih pisaca - ništa novo i
suvremeno nije obavezno.
''Ništa nije izbačeno iz suvremene književnosti, nego nastavnik
samostalno odabire suvremene književne tekstove u svim razredima.
I kad se govori o starim književno-povijesnim razdobljima može
izabrati stariji tekst koji je povezan sa suvremenim tekstom'',
tvrdi ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka
Divjak.
Bivši voditelj kurikularne reforme Boris Jokić
kaže da ako ste nešto ostavili na odabir to znači da knjižnice to
ni ne moraju imati. Drugim riječima neće isto čitati učenik sa
sjevera i juga Hrvatske. Učenik u gradu i na selu: ''Ne volim
grube riječi, ali tog dana je čitanje za mlade i za djecu
ubijeno, na vašim je gledateljima da procjene tko je to učinio.
Trenutna škola u Hrvatskoj nije škola za život, nego društvo
mrtvih pjesnika, društvo mrtvih pjesnika i mrtvih ideja''.
Što misle o tome da su najmodernija djela koje će se čitati u
srednjoj školi Ime Ruže Umberta Eca i Markezovih Sto godina
Samoće - pitali smo i profesore hrvatskog pa tako Ivan
Pavlović iz II. gimnazije u Zagrebu kaže: ''Ako već
radimo nacionalni kurikulum, bilo bi dobro da se već neki sadržaj
propiše, a ne da imamo nešto da je na svakome od nas ako imamo
afinitet prema nekom autoru''.
Njegova kolegica Ana Širinić upozorava:
''Ubacivati nešto novo bi značilo i pojačavati satnicu što je
nemoguće, što je po mom mišljenju dobro da se nešto izbaci iz
ovog korpusa obaveznih lektira, a da se nekako kvalitetnije
zajendo s njima na satu iščitava''.
I Hrvatsko društvo pisaca pobunilo se protiv nove - a prastare
lektire. Nijedan suvremeni hrvatski pisac nije obvezan, pa kažu -
sustiglo nas je pretprošlo stoljeće.
Lektira bi trebala biti uvod u svijet čitanja. Koliko to do sad
uspijeva govori i činjenica da pola Hrvata godišnje ne pročita
nijednu jedinu knjigu.
