U geopolitičkom smislu, današnja krizna žarišta nalaze se daleko od Hrvatske i regije, no Hrvatska je svojim svrstavanjem uz EU i NATO jasno zauzela položaj na međunarodnoj sceni. A kakav je taj položaj s globalnog geostrateškog stajališta, za Glas Slavonije prokomentirao je vojni analitičar Igor Tabak.
'Krizna su žarišta danas daleko od Balkana. Neka su od njih stara - Afganistan, prostor Palestine, Somalija - a neka su relativno nova, kao pojedini dijelovi rubnih prostora bivšeg Sovjetskoga Saveza ili pojedine države čija je stabilnost bila narušena procesom tzv. arapskog proljeća. Ujedno, vidljiv je novi uspon Ruske Federacije i Turske, koje su se krenule boriti za svoje interesne zone, jednako kao što vidljivo djeluju i pojedina regionalna suparništva (Saudijske Arabije i Irana, Pakistana i Indije ili Kine i njihovih susjeda). Sve su te situacije veliki izazovi za moćne i utjecajne velike države, dok malim državama zapravo stvaraju više problema nego mogućnosti za blistanje na međunarodnoj sceni. Republika Hrvatska u svim je tim odnosima vrlo jasno svrstana - ponajprije svojim članstvom u Europskoj uniji i NATO savezu. Iako se RH nalazi na rubu jedne male, regionalne zone nestabilnosti koja je preostala na jugoistočnom prostoru bivše Jugoslavije - to nije usporedivo s globalnim žarištima sukoba i neslaganja, što je dobro', smatra Tabak.
Hrvatska je zajedno s još 27 zemalja potpisnica NATO pakta, koji se u doba Hladnog rata formirao kao protuteža moćnom Sovjetskom Savezu. No, je li taj sporazum jamstvo sigurnosti, kako Europskoj uniji, tako i samo Hrvatskoj?
'Članstvo u NATO savezu nikad nije ni bilo zamišljeno kao apsolutno jamstvo 'ukupne sigurnosti'. S jedne strane, NATO je sklop država sličnih vrijednosnih sustava i usklađenih interesa, koje su odlučile da zajedno mogu postići više nego zasebno', kaže Igor Tabak i dodaje kako sam NATO sporazum nalaže da članice trebaju biti što je moguće više sigurnosno samodovoljne, da bi onda iz te sigurnosti imale još i snage za međusobnu podršku i pomoć.
Rijetko tko ima ozbiljne resurse
'Upravo je zato prije nekoliko godina bilo neugodno slušati o tome kako će članstvo u NATO savezu za Hrvatsku otvoriti vrata velikim redukcijama u obrani - na temelju namjere masivnog oslanjanja na NATO garanciju kolektivne sigurnosti. Nažalost, Hrvatska nije bila osamljena u stavu da svoju sigurnost može tako prebaciti na nekog drugog - tako da smo danas suočeni sa situacijom da od 28 država članica NATO-a danas tek pokoja od njih ima resurse za išta iole vojno ozbiljnije', kaže Tabak.
Najspominjaniji čovjek današnjice, Donald Trump, naglasio je kako po preuzimanju Ovalnog ureda planira preispitati ulogu NATO-a. Takvo što je, kaže Tabak, logično. 'Nije sporno da Sjedinjene Američke Države, kao država koja ustrajno osigurava glavninu NATO-ovih vojnih resursa i novca, nisu zadovoljne načinom na koji je većina preostalih članica saveza odlučila izigravati svoje savezničke obveze, što je jasno bio slučaj i s Hrvatskom, koja je obećala ustaliti svoja izdvajanja za obranu, pa ih je onda radikalno srušila prije prošlogodišnjeg NATO-ovog samita u Poljskoj', kaže Tabak.
Kašnjenje modernizacije
U kontekstu Hrvatske vojske često se govori o kašnjenju modernizacije, dok se u zadnje vrijeme sve glasnije spominje nabava nove vojne opreme.
'O pribavljanju borbenih aviona u Hrvatskoj se govori već gotovo 15 godina - a ne treba zaboraviti ni činjenicu da su zrakoplovi MiG-21 još u Jugoslaviji bili smatrani zastarjelima i spremnima za zamjenu avionima MiG-29. Dakle, umirovljenje zrakoplova MiG-21 tema je o kojoj se na ovim prostorima govori više od 30 godina. Helikopteri su u Hrvatskoj jako aktivno korišteni, i postojeće Mi-8 i Mi-171 treba često remontirati - što je problem u vrijeme problematičnih odnosa s Ruskom Federacijom. No činjenica je da RH nema novca kojim bi jednostavno i elegantno kupila nove transportne helikoptere zapadnoga podrijetla. Iako smo eskadrilu lakih borbenih helikoptera dobili vrlo jeftino od SAD-a, to nažalost nije riješilo nacionalni problem s transportnim helikopterima. No, taj je posao stavljen u kontekst općeg jačanja zrakoplovstva i senzorskih kapaciteta OS RH, a tek ostaje vidjeti kako će biti riješeni kadrovski i tehnički izazovi koje ta nabava stavlja pred Hrvatsko ratno zrakoplovstvo', kaže Tabak.
Priče o utrci u naoružanju su - samo priče
Često se spominje i 'utrka u naoružanju' između Hrvatske i Srbije. Postoje li uopće ikakva uporišta za takve klasifikacije?
'Prvo, treba pogledati istini u oči. Naime, vojni kapaciteti svih država regije uopće nisu usporedivi s onima koje se tu moglo vidjeti proteklih desetljeća. Broj letjelica (koje su doista u stanju letjeti) u cijelom je susjedstvu iznimno malen, a jednako je stanje i u pogledu ikakve teže ili kompleksnije kopnene ili mornaričke vojne tehnike. Time su i sve priče o 'utrkama u naoružavanju' ili 'regionalnim vojnim prijetnjama' zapravo samo prenapuhani baloni za političku uporabu - pa i ne čudi da se takve teme roje upravo u vrijeme raznolikih izbora', kaže Tabak.
Tabak dodaje i kako su Hrvatska i susjedne zemlje, uz minimalna odvajanja za pitanja obrane i sigurnosti, periodično bile izložene velikim izazovima. 'Velike poplave, požari i migrantski val koji se kretao tzv. balkanskom rutom jasno su pokazali koliko su zapravo slabi svi ti sigurnosni sustavi ovih država', pojašnjava Tabak.
