U studiju nam se pridružio europarlamentarac i izvjestitelj Europskog parlamenta o Zapadnom Balkanu Tonino Picula.
Koliko je opasno i može li on to uopće provesti?
Prije svega, Milorad Dodik je naučio ili je priviknuo, ne samo Bosnu i Hercegovinu nego i međunarodnu zajednicu na slične poteze. Zapravo cijeli drugi dio njegove političke karijere se zapravo sastoji od oponiranja Bosni i Hercegovini najavljivanja odcjepljenja Republike Srpske i kraha Bosne i Hercegovine kao države. Da podsjetim, prvi dio njegove političke karijere – on je upravio bio u žestokoj opoziciji, stavovima koje već iznosi…
I Karadžića i Mladića…
Tako je. Zadnjih desetak godina dobra je taktika, meni se čini da ove njegove najave treba uzeti sa izvjesnom rezervom. Mislim da su one prije svega namijenjene njegovoj publici odnosno onima koji ga podržavaju kako samo u Republici Srpskoj, ali on vjerojatno računa na tihu podršku političkih sponzora koji nisu samo u Bosni i Hercegovini nego se nalazi i u neposrednom susjedstvu, a rekao bih i izvan granice Europske unije.
Ali ako se te najave konačno ostvare krajem idućeg tjedna, ako Skupština zaista izglasa samostalnost - je li to kraj BiH kakve poznajemo?
Vrlo jednostavno ću vam odgovoriti - puno toga bi se trebalo raspasti na međunarodnoj sceni kako bi se dozvolio raspad Bosne i Hercegovine. Vjerojatno jedan takav potez ne bi doveo do raspada BiH. Nažalost, ona već u nekoliko pokazuje dosta snažne simptome nefunkcionalne države, međutim Bosna i Hercegovina je jedinstvena država i međunarodna zajednica ne bi dozvolila da bilo kakva odluka Narodne skušptine Republike Srpske u tome pogledu bude i realizirana. Svakako da ovakve izjave služe tenzijama kako bi se, prije svega, blokirao daljni rad institucija Bosne i Hercegovine.
Sjedinjene Američke Države su preko veleposlanstva u Sarajevu jasno rekle da podupiru suverenitet, teritorijalnu integritet. Kakav je odgovor Europske unije i kakav treba biti?
Europska unija je primila na znanje odluku visokog predstavnika međunarodne zajednice gospodina Inska i ona je u posebnim dokumentima također dala bezrezervnu podršku integritetu u Bosni i Hercegovini tako da stav Bruxellesa je na neki način poznat. Naravno, pitanje je kakve će, da li sankcije ili kakve će daljnje poteze Bruxelles dogovoriti ukoliko doista dođe do jedne ovakve odluke, ali ono u što ne treba sumnjati - to je puna podrška teritorijalnom integritetu Bosni i Hercegovini.
Puna podrška tom integritetu dolazi i iz Hrvatske, ali kako bi se Hrvatska trebala postaviti? Mi smo svjedoci, skoro jedinog oko čega se slažu premijer i predsjednik je politika prema BiH i da je Zagreb puno bliži Dodiku nego Izetbegoviću, barem zadnjih godinu dana.
Prije svega treba podržavati suverenitet Bosne i Hercegovine, a protiviti se svemu onome što dovodi taj suverenitet i teritorijalno jedinstvo Bosne i Hercegovine u pitanje. Mislim da ne samo BiH, ali i BiH moraju biti jasno istaknuti kao prioriteti hrvatske vanjske poltiike i to kada govorimo o Hrvatskoj, ona i kao članica EU mora to pitanje što češće stavljati na dnevni red europskih foruma jer mi smo jedina članica EU koja graniči ne sa jednom, ne sa dvije, čak sa tri države koje su na različitim stupnjevima pristupanja EU. Riječ je o BiH, Srbiji i Crnoj Gori. Prema tome, u hrvatskom je interesu da taj prostor ne nazaduje, da sve demokratske institucije u tim državama napreduju, ali, nažalost, to nije tako. Psoljednjih desetak godina, vidimo naprosto snažne autoritarne tendencije gotovo usvim državam ana jugoistoku od Hrvatske i EU, nažalost, sedam ili osam godina nema prava rješnjea za te probleme ali se zato neki drugi geopolitički faktori ubacuju 9i doista uspjevaju nametnuti neke svoje vrijednosti pa i poltičke interese .
Je li BiH uopeće u nekom bitnom fokusu? Predsjednik Milanović zna reći da pola predsjednika država EU niti ne zna tko su članovi Predsjedništva.
Mislim da je BiH kao takva, ali cijeli zapadni Balkan je postao neka vrsta side politike EU i to stvara probleme i to će stvoriti probleme EU. Možemo se kratko prisjetiti - evo pojave odjednom dva non-papera od prije nekoliko mjeseci. Jedan se direktno ticao BiH i nekih drugih država koje bi trebale prestati postojati ili bi trebalo doći do razmjene teritorija. Drugi non-paper kojim pripisan francusko-njemačkoj inicijativi, što je odmah deminatirano, govorio je o odnosima Srbije i Kosova. Prema tome, gdje god se stvara neka vrsta vakuma moći, tu dolazi do ovakve vrste patoloških procesa što nije dobro i EU upravo događajući provođenje nekakve sustavne politike sa jasnijom perspektivom za te zemlje otvara prostor nekima drugima kojima stabilnost i demokracija nisu u prvom planu.
Vi ste član radne grupe za Zapadni Balkan, izvjestitelj za Crnu Goru - vidimo što se događa u Crnoj Gori, nestabilna situacija u BiH, spominje se stvaranje nekog srpskog svijeta u Srbiji. Jeste li optimist u vezi regije Zapadnog Balkana?
Da se nadovežem na raniji odgovor, taj koncept srpskog svijeta, imam osjećaj da se plasira iz krugova nekakvog političkog polusvijeta. Što se tiče non-papera i sličnih dokumenata, bez obzira kome ih pripisivali, autori su se jasno ogradili od autorstva, međutim, motivacija je više nego prepoznatljiva. Nažalost i Crna Gora, koja imala u kolovozu prošle godine izbore na kojima je prvi put došlo do tranzicija vlasti, još uvijek prolazi kroz jednu vrstu turbulencije. Na vlasti u Crnoj Gori nije jedna stranka ili koalicija nego prava koalicija i ovog trenutka doista nije jasno kako će se politički procesi tamo razvijati. Dakle, da na neki način skratim, u hrvatskom okruženju ovoga trenutka imamo s jugoistoka zemlje koje od reda prolaze kroz kompleksnu tranziciju ili imaju otvorene autoritarne režime na čelu kao što je Vučićeva Srbija, međutim nemojmo zaboraviti da je sjeverno od Hrvatske je na vlasti Viktor Orban, a da je u susjednoj Republcii Sloveniji gospodin Janez Janša. Dakle, hrvatska bi vanjska poltiika u idućem razdoblju morala itekako biti oprezna u komunikaciji svojih interesa i paziti što se događa.
