"Svi nam samo kažu – strpite se malo. Jesmo strpljivi, znamo da ima i težih slučajeva, ali ne možemo više ovako…", slomljenim glasom govori sedamdesetčetverogodišnja Štefica Peček. Ona i suprug Branko, oboje umirovljenici, sada skoro već mjesec dana žive u ruševinama, u gradu Glini, u Pružnoj ulici. Pomoćne zgrade su hrpa cigle, a kuća u kojoj su živjeli se "još drži", ali jedva, sa svakim podrhtavanjem tla prijeti opasnost da se i ona posve pretvori u hrpu cigle i crijepa.
Nešto preživjelog namještaja i kućanske tehnike je izvučeno izvan kuće. Tu je i crvena naljepnica s natpisom "opasnost od urušavanja kompletnog krova zbog mogućeg pucanja zatega", te "potrebno je ograditi pomoćne objekte kako se ne bi moglo ući" i "ukloniti zid ispod nadstrešnice i podupiranje dijela nadstrešnice".
Nisu ni pomoćni objekti ograđeni, niti išta drugo, a tu i dalje boravi dvoje staraca. Iz privatne donacije je stigla mala kamp-kućica, ali bez sanitarnog čvora, vode i struje – nije moguće u njoj živjeti duže vrijeme. Gospođa Štefica je, osim toga, invalid, hoda uz pomoć štake. Branko prespava u "kampici", a ona se snalazi uz pomoć prijateljice kojoj kuća nije toliko stradala. Prespava kod nje. A tako se snalaze i za kupaonicu.
"Nije to život za ljude. Znamo da je mnogima teško. Šutjeli smo. Nadali se da ćemo doći na red. Branko je išao u Grad, u Stožer, rekli su mu da smo – prvi na listi za dodjelu kontejnera. A onda opet danima ništa. Pa je došao jedan dečko, pogledao i rekao da će tu trebati dovesti struju. Da se strpimo malo. I onda opet ništa", opisuje njihovo čekanje Štefica Peček. I kaže da su okolo dobili kontejnere već mnogi koji su stradali i znatno manje od njih, a da su i u dvorištima nekih kuća u kojima nitko ne živi već godinama.
O listi se govori, ali je nitko ne vidi
No, kako je formirana lista? Je li javna i može li se precizno saznati tko je u Glini do sada dobio kontejnere i po kojim prioritetima? Kako funkcionira Stožer?
Na čelu glinskog stožera je gradonačelnik Stjepan Kostanjević (HDZ), a Branko Peček je, kaže, prijavio štetu i pitao za kontejner "čovjeka iza stakla", dok je još gradska uprava bila privremeno smještena u vrtiću. Dakako, osobe iz gradske vlasti koje komuniciraju s građanima su – anonimne. I svaki put kada dođe uživo dobiva isti odgovor. I lista na kojoj je navodno prvi na redu nigdje nije objavljena. Sve je i nekoliko tjedana nakon potresa u Gradu Glini i dalje posve netransparentno.
Pisali smo tjedan dana nakon potresa o s djecom koja je zaobiđena u prvoj raspodjeli kontejnera, i oni su zbrinuti zahvaljujući privatnoj donaciji humanitaraca koji su reagirali na novinarski tekst, a ne zahvaljujući akciji Grada Gline. No, očigledno da Glina i nekoliko tjedana kasnije još uvijek ima problema s uspostavom sustava.
I sada smo uputili upit gradonačelniku Kostanjeviću na koji je način formirana lista za dodjelu kontejnera i koji su razlozi za to da bračni par Peček ne dolazi nikako na red, ali do zaključenja teksta nismo dobili odgovor.
Nije li ovo tema za Medvedov stožer?
Problem "kasnog paljenja" ostaje i dalje problem na potresom zahvaćenom području. Prvo je Vladi trebalo tjedan dana da zaključi da se zbila katastrofa, zatim je s debelim zakašnjenjem krenula organizirati sustav civilne zaštite, od vrha prema dolje, a sada se crno na bijelo pokazuje novi veliki problem: nisu sve jedinice lokalne uprave jednako spremne operativno voditi raspodjelu pomoći, a posebno ne – činiti to transparentno i jednako za sve.
Zar ne bi i to trebala biti jedna točka rasprave na sjednici Stožera koji vodi potpredsjednik Vlade Tomo Medved? Sve liste dodijeljenih kontejnera bi trebale biti javne. Uz jasnu naznaku što je stiglo putem privatnih humanitarnih akcija, a za što su odgovorni lokalni stožeri.
Grad Glina, u kojem dvoje staraca nekoliko tjedana nakon potresa čeka u neljudskim uvjetima, a netko im svakih nekoliko dana kaže da su "prvi na listi" nipošto nije dobar znak pravednog i odgovornog upravljanja raspodjelom kontejnera.
