Gig ekonomija, odnosno, ekonomija kratkotrajnih poslova preplavila je Europu pa su tako primjerice Wolt i Glovo u pandemiji utrostručili zaradu. Tisuće ih svaki dan dostavlja hranu. Filip prijeđe i do 60 kilometara dnevno, a ovisno o broju vožnji zaradi između pet i šest tisuća kuna.
"Nemaš praktički bolovanje, godišnji možeš zaboraviti. Ali, kao nadoknađuje to što imaš veću zaradu od prosječnog posla. To kao nadoknađuje, ali mislim da nije vrijedno toga", kaže Filip za RTL Direkt.
Mnogi rade na crno
Slično vrijedi i za vozače Ubera - razboljeti se ne smiju, nemaju socijalno ni mirovinsko. Otkaz mogu dobiti bez najave, i to ako nakupe nekoliko loših ocjena na aplikaciji bez da dobiju priliku za svoju stranu priče. Mnogi rade na crno pa su prijavljeni na četiri sata, a odrade i više od 10 sati vožnje.
"Mislim da bi se to sve trebalo regulirati da tog rada na crno ne bude jer on nije održiv i nije u redu. Ugrožava nas koji radimo legalno", kazao je vozač Ubera Siniša Šerbula.
Legalno rade preko posrednika, takozvanih agregatora s kojima ne komuniciraju.
"Bilo je slučajeva jednostavno da vlasnik firme preko koje rade vozači jednostavno ne isplati novac koji je vozač zaradio. Jednostavno nestane. Nema ga, ne možete ga kontaktirati na telefon. Vozači mogu dizati privatnu tužbu", tvrdi Šerbula.
Ne mogu podići ni kredit
Sada imaju svoj Sindikat pa bi takve priče trebale nestati.
"Pokazali su se brojni nedostaci takvog modela poslovanja. Koliko ima prednosti, toliko ima nedostataka. Radnici su posve nezaštićeni u takvom odnosu. U potpunosti smo podređen uvjetima poslovanja platforme. Platforma može preko noći odlučiti sniziti cijene prijevoza ili dostave i nas nitko ništa ne pita", kazala je Iva Filipović, suosnivačica Sindikata radnika digitalnih platformi.
Prava radnika svima, stoga i njima, poručuje Europski parlament. Treba im osigurati jednaka prava kao i onima na tradicionalnim poslovima.
"Recesija u ekonomiji je dovela do toga da jako velik broj ljudi te poslove obavlja kao jedini posao - osam sati, nekad i 12 sati, što znači da rade i puno duže nego ostali radnici baš zato što nemaju reguliran svoj status. Oni ne mogu podignuti kredit jer nemaju registriran stalan posao, ne mogu možda dobiti dječji vrtić jer ih tržište rada gleda kao drugorazredne radnike", tvrdi ekonomistica Marija Ivanov.
