''To je strašan nesporazum, nije u pitanju zamjena djeteta, jer za drugo dijete ja nisam ni znao. Strašno mi je žao da se ovo dogodilo i ispričavam se i jednoj i drugoj obitelji zbog nanesene boli. Nikakve namjere nije bilo, sve sam radio u najboljoj vjeri. Nisam više svoj, danima ne spavam i ne znam što da radim'', kazao je Milenko Čondić Jurkić, medicinski tehničar, pomoćnik obducenta, koji je prije nekoliko dana na splitskoj Patologiji obitelji Botica iz Rude pokraj Sinja predao na ukop krivo dijete, odnosno preminulu djevojčicu obitelji Šeperica-Kotoraš iz Vrboske na otoku Hvaru.
''Ja sam bio na godišnjem odmoru od 1. travnja do 7. svibnja ove godine. Kada sam 10. svibnja od kolege preuzeo smjenu, on me izvijestio da imam dijete koje je rođeno mrtvo. Dijete je uredno bilo označeno narukvicom na ruci, na kojoj piše njegovo prezime, ime majke i spol bebe. Za bebu obitelji Botica mi nitko nije ništa kazao, tako da nisam ni znao da to dijete uopće postoji kod nas na Patologiji'', rekao je Milenko.
Nakon jutarnjeg kolegija tog 10. svibnja počinje normalni radni dan na Patologiji.
''Meni u salu dolazi liječnica obducentica i govori mi da bi radila obdukciju djeteta Šeperica. Ja, naravno, na to pristajem, jer želim da se posao obavi na vrijeme. Nakon toga me medicinska sestra izvještava da će rodbina doći po dijete, ali mi ne naglašava po koje, već ja mislim da se radi o djetetu obitelji Šeperica, jer samo za to dijete znam. Obdukcija je napravljena i sve ono što ide uz nju. Oko 11 sati dolazi pogrebnik Gugić i traži dijete, bez da je rekao koje. I tu sam ja napravio propust jer nisam vidio obitelj i s njima razgovarao. Mislio sam da je Gugić došao po dijete Šeperica. Gugić je držao papire za ukop u svojoj ruci i ja ih nisam vidio, a da sam ih vidio, znao bih za dijete obitelji Botica'', ističe Čondić Jurkić.
Rekao je kako je nakon toga u knjigu prijama i otpusta pokojnika evidentirao da je dijete Šeperica otpušteno i predano na ukop, piše Slobodna Dalmacija.
''I sve je bilo u redu do 12. svibnja kada obitelj Šeperica dolazi po svoje dijete. Nazvao me kolega na telefon i pitao gdje je dijete, a ja mu odgovaram da sam ga predao Gugiću. Na to mi kolega kaže da je obitelj tu i da želi svoje dijete i tada nastaje cijela ova bolna situacija. Tada tek doznajem za dijete obitelji Botica. Šta da vam više kažem, nikada mi ovako nije bilo teško u životu'', poručio je Čondić Jurk.
