Sandra se prije pet godina počela baviti humanitarnim razminiravanjem. Po struci je upravni referent. Kako nije mogla naći posao u struci, odlučila se za posao pirotehničara jer je tada kaže bio relativno dobro plaćen. Sada je taj posao ispod svakog dostojanstva, žali se Sandra.
Svaki dan se pitaju hoće li se vratiti obiteljima živi
"Ulazimo svakodnevno u minska polja razmišljajući o svojoj obitelji. Hoćemo li im se vratiti iz tog minskog polja?", pita se.
Sandra je jedna od 300-tinjak pirotehničara koji osmi dan štrajkaju tražeći ono što im pripada - kolektivni ugovor koji će jamčiti njihova materijalna prava.
Njezin kolega Branko Popović pirotehničar je 13 godina. Prije toga bio je u specijalnoj policiji, vojsci, no niti jedna opasna situacija u kojoj se našao kao vojnik ne može se mjeriti s onim što proživljava svaki put kad dolazi na minski sumnjivo područje. Za taj posao u zadnje dvije godine dobiva plaću od 2.200 kuna.
"Taj posao nije opasan isključivo zbog tih mina. Opasan je jer nas tjeraju da žurimo s kvadratima kako bi zaradili novac. Jedan dan pirotehničara na terenu izgleda tako što prvo trimerom pokosimo travu koja 20 godina raste. Kad se to pokosi, onda tek pregledamo detektorom, jer se drugačije ne može stići taj tempo koji je potreban", otkrio je pravu istinu.
Najgore je kad postaneš svjedok pogiblje svog kolege na terenu
Najgore od svega je, dodaje Branko, kad svjedočiš pogibiji svog kolege na terenu. A dosad je ih poginulo 60, nekoliko stotina ih je ostalo trajnim invalidima. Žalosno je, dodaje Branko, što među štrajkašima nema onih pirotehničara koji su još gore plaćeni, jer im njihove firme to ne dopuštaju. Također, dodaje, plaće nisu iste za sve pirotehničare.
"Pirotehničari HCR-a i Mungosa imaju vrhunske plaće, no i dalje se bune, štrajkaju i pomažu nama. Recimo pirotehničari HCR-a su pet puta manje izloženi nego mi. Oni imaju 16 tisuća bruto, mi na papiru imamo 12 tisuća. A znaš li kad sam zadnji put dobio 12.000? Prije dvije godine", priča Branko.
Od ratne operacije napravili tržišnu utrku
Za tu situaciju krivi su isključivo poslodavci, koji iz natječaja u natječaj spuštaju cijenu razminiranja po kvadratu, ispričao je Mladen Jukić, koji se razminiranjem bavi već 15 godina.
"Hrvatske šume u svom planu za razminiranje izdvajaju 10 kuna. Poslodavci dođu na natječaj i rade za 4 do 5 kuna. Hrvatske šume sljedeće godine u plan stavljaju da će za razminiranje potrošiti po kvadratu 5 kuna. Oni su od jedne ratne operacije napravili tržišnu utakmicu", upozorava Jukić.
Mnogi u svom poslu mogu napraviti grešku i istu ispraviti. Pirotehničari mogu pogriješiti samo jednom. A najveća pogreška je kad svoj posao shvate kao rutinu, upozorava Sandra.
"Mi ne razmišljamo o tome što ćemo raditi za jedan dan, tjedan, mjesec. Naša svakodnevna misao je prije odlaska na teren - je li mi ovo zadnja kava u životu, gledam li svoju obitelj posljednji put'', opisala je svoju zastrašujuću svakodnevicu.
Vlada se odazvala pozivu u pomoć
Nakon što su pirotehničari uputili poziv za pomoć u rješavanju spora oko Kolektivnog ugovora i Vladi, stigao je i željeni odgovor. U četvrtak će ministar Mirando Mrsić u 15 sati primiti izaslanstvo pirotehničara u štrajku predvođenih sindikalnim vođama.
