"E...? Dalje!", nestrpljivo je požurivala ekonomska kibernetičarka porijeklom iz Borovog naselja dok je ramenom pridržavala telefonsku slušalicu, a prsti bili u stavu "pozor" u pauzi prelijetanja preko tipkovnice.
"OK, piši: Ukupni izlasci iz nezaposlenosti povećani su za 19,1 posto u odnosu na isti mjesec prethodne godine, što je u prvom redu rezultat znatno većeg zapošljavanja, koje je za čak 56,1 posto veće nego u siječnju 2010.", diktirala je sjedokosa žena na kraju pedesetih.
"... siječnju 2010., aha...", potvrđivala je. "Dalje."
"Međugodišnji rast nezaposlenosti usporio se s 10,4 posto u studenom 2010. na 9,7 posto u prosincu 2010., te na 8 posto u siječnju 2011., a očekuje se daljnje usporavanje rasta nezaposlenosti", išla je dalje, pročišćavajući grlo nakon svakog zareza.
"Dobro. Što sad? Kad pišemo 334 tisuće...", nije više mogla čekati daktilografkinja s druge strane.
"Nikad", odgovorila joj je sjedokosa.
"Kako n...", nasrne bundžijski, pa nastavi nešto smirenijim tonom: "Kako nikad? Pa ne možemo sad odjednom izostavit...", pobunila se državna službenica porijeklom iz županije s najvišom nezaposlenosti.
"Fino. Možemo i hoćemo", odlučno će glas s druge strane žice. "Piši sve ostalo, ne treba mi još jedan broš...", mrmljala je sjedokosa, gladeći komadić nakita pričvršćen na sako u obliku metle dok su je proganjale misli o nacionalnoj starleti.
"Mislite da nitko neće skužiti? Ionako odugovlačimo, iz cijelog izvještaja čeka se samo na jednu brojku i sada da je ne napišemo, nije li to malo...", propitivala je Slavonka uljudnim, ali čvrstim glasom, neoprezno naćulivši uho na slušalicu u iščekivanju mrve razuma s druge strane.
"NEMOJ da te katapultiram nazad u onu prćiju Vukovar, pa da malo po Čobijevoj jedinici tražiš poslove!", zagrmjela je sjedokosa, pa još zlobno priprijetila: "Ili bi radije sebi malo tražila posao, a?" Slavonki slušalica klizne i padne na pod. Vraća je na uho.
"Ne, samo ne tamo. Tamo nitko ne može nać posao... Svi me gledaju kao da sam kužna, znaju da ga ja imam, a pričaju okolo da ničim pod milim bogom plaću zaslužila nisam. Ne šaljite me u Borovo naselje", odvratila joj je problijedjela službenica.
"E, pa onda šuti i piši dalje. Ma, znaš što, neću ti više pomagat. Impregniraj ovo izvješće usporedbama sa zemljama EU prema anketnoj nezaposlenosti, utjecaju sezonskih gospodarskih aktivnosti na nezaposlenost i odnosu gospodarskog rasta i kretanja nezaposlenosti", odvratila joj je sjedokosa i bez pozdrava zakucala slušalicu u telefon.
"Sramota... Jedva čekam ljeto", uzdahne službenica, ali se brzo pribere i nastavi s bikini statistikom, prema uputama.
Turbulencije u HZZ-u
U zemlji pastira, samaraša i čistačica s visokom stručnom spremom, ova drama se lako može zamisliti kada se pokušava proniknuti u razloge zašto je Hrvatski zavod za zapošljavanje iznenada odlučio uzmaknuti po pitanju objave ključne brojčice (bolje reći brojčetine) u svom mjesečnom izvještaju o stanju (ne)zaposlenosti u Hrvatskoj za siječanj 2010. godine.
No, možda to i nije tako. Možda je šefica Zavoda za zapošljavanje Ankica Paun Jarallah htjela izbjeći vlastitu bruku da krajem 2010. godine nije bila u stanju previdjeti ovu brojku nego je u studenom kazala Slobodnoj Dalmaciji kako je "situacija takva da očekujemo da će se 300 tisuća nezaposlenih naći na Zavodu već u siječnju ili veljači" i time, premda je "napredna matematičarka", profulala točnu brojku za "samo" desetak posto. Čaša joj je bila polupuna i prije godinu dana kada je govorila da nezaposlenost neće doseći alarmantne razmjere.
Možda je Ankica Paun Jarallah činila ono što joj ide najbolje kao menadžerici (dez)informacijskih sustava i odlučila pripomoći HDZ-u kao davne izborne 2007. godine kada ju je dva mjeseca prije izbora kao ravnateljicu Zavoda zaposlio Ivo Sanader. Pola godine ranije postala je v.d. ravnateljice i nezaposlenost je pala za 20 tisuća.
Žena se prvog mjeseca na poslu pokazala kao zaposlenica mjeseca pokrenuvši val masovnog statističkog zapošljavanja: mjesec dana uoči izbora doznali smo da je na birou završilo 3.340 osoba ili 1,4 posto više nego u kolovozu 2007., ali uz napomenu da je nezaposlenih za 32.826 ili 11,8 posto manje nego u rujnu prošle godine. To je omogućilo Sanaderu one toniblerovske reklame u kojima je 'nabacivao' Hrvatima sa šljemovima na glavama.
Njena prethodnica, HDZ-ovka Zrinka Blažević smijenjena je prije isteka mandata na zatvorenoj sjednici Vlade dok je bila na godišnjem odmoru, s objašnjenjem da ima loše poslovne rezultate. Iz istog je razloga smijenjena i Sanja Crnković Pozaić tri godine ranije. Ona je u vrijeme SDP-ove vlasti uredno izvještavala o katastrofalnim brojkama što se tiče zaposlenosti. Kada je smijenjena, naveliko se spekuliralo i da je stvarni razlog njenog odlaska bila smjena njenog prezimenjaka, riječkog šefa HZZ-a, istaknutog HDZ-ovca Ognjena Crnkovića.
On je, pak, prema statistikama Zavoda, u konkurenciji od 22 područne službe, vodio onu koja je uvijek ostvarivala najgore rezultate. Riječki ogranak HDZ-a skočio je na zadnje noge, Crnković Pozaić je smijenjena, a Crnković imenovan za v.d.-a područne službe u kojoj je netom bio smijenjen. Zanimljivo je da je Crnković u međuvremenu promijenio brave na svom uredu kako bi onemogućio ulazak svojoj nasljednici!
No, od 2007. naovamo nije bilo većih uzbuđenja u HZZ-u, što bi valjda značilo da je HDZ našao pravu osobu za posao. Službeno objašnjenje propusta Ankice Paun Jarallah, žene koja s obzirom na porijeklo mora i više nego dobro znati što znači nezaposlenost, tek slijedi i vjerojatno svjedoči činjenici da se HZZ odlučio pripojiti valu optimizma koji pumpa HDZ kao neophodno gorivo pregrmljavanja krize i parlamentarnih izbora.