Sušena buča iz njihove proizvodnje postala je jedinstveni europski proizod. Što od nje sve rade, otkrili su Dariju Todoroviću.
Kostajnica na dlanu, a u dvorištu iz kojega puca pogled na grad, zadnja tura bundeva čeka na red. Kad bi ih obitelj Lenac prodavala samo tako i ne bi baš bile posebne. Ali odlučili su starinsku sortu buče pretvoriti u nešto posebno što poznaju samo ljudi iz ovoga kraja.
"U ovoj vrećici od sto grama nalazi se buča od pet kila. Potrebno nam je negdje 45 do 50 kila svježe da bi dobili jednu kilu suhe", kaže Svjetlana Lenac, poljoprivrednica.
U lepezi njihovih proizvoda nalazi se i buča u prahu, bučine koštice i kestenovo brašno.
Sušena buča kuha se otprilike tri minute, pri čemu joj se volumen poveća tri do četiri puta.
S njome u kuhinji radite što god biste primjerice radili s tjesteninom. U woku s povrćem, na gulaš ili možda kao tradicionalnu kostajničku salatu u kojoj ova ultralagana namirnica blista.
"30 kalorija, nema glutena. Lagana hrana koja se može koristiti i kao tjestenina, i kao gljive i kao povrće i finog je okusa", kaže Svjetlana.
Muž, žena, ali i kćeri Lenac jedni su od rijetkih farmera koji ne kukaju već poručuju kako se od poljoprivrede u Hrvatskoj može dobro živjeti. Samo treba imati dobru ideju.
A sušene buče pokazuju kako dobra ideja u narodu može tinjati stoljećima i samo čeka nekoga dovoljno poduzetnog i dovoljno hrabrog da se rasplamsa u odličan posao.
