"Pitanje prekida trudnoće dijeli društvo jer dio društva inzistira na zastarjelim i opasnim patrijarhalnim modelima podjele društvenih uloga i zatvaranju žena u domenu kućanstva i majčinstva, dok dio društva inzistira na pravu na tjelesnu autonomiju, integritet, privatnost i slobodu izbora", tako u kratkim crtama Marinella Matejčić, voditeljica programa za ženska prava i reproduktivnu pravdu u udruzi PaRiter, za RTL.hr objašnjava pitanje pobačaja u Hrvatskoj.
Pitanje prekida trudnoće danas izaziva nevjerojatne prijepore u društvu, a ovoga tjedna ponovno je vraćeno u fokus nakon bombastičnog nacrta odluke američkog Vrhovnog suda kojom se želi poništiti presuda Roe vs. Wade kojom je 1973. legaliziran pobačaj u Americi, te nakon priče Mirele Čavajde, trudnice kojoj ne žele prekinuti trudnoću iako joj je rečeno da beba ima golem tumor te da će dijete biti rođeno mrtvo ili će biti "biljka".
"Pobačaj je mjesto prijepora izuzetno dugi niz godina, od kada je državu počeo zarobljavati vjerski fundamentalizam, ideološki i privatni interesi te rastakanje javnog zdravstva", govori Matejčić.
Javno pričala o pobačaju
Ona je, naime i sama jedna od, kako kaže, 56752 žena koje su od 2005. do 2020. godine legalno, u Hrvatskoj, prekinule trudnoću, prema statistikama HZJZ-a. Matejčić je o tome pričala javno, ne libeći se govoriti o svojem iskustvu.
"Kada smo odlučile organizirati taj javni razgovor, znale smo da će naići dušebrižnici koji se izuzetno brinu oko naših maternica, ali ih životi naše postojeće djece ne zanima, kao niti naše zdravlje u bilo kojem pogledu. No, kada sam prekinula trudnoću, kao i sve druge žene u Hrvatskoj i svijetu, bila sam svjesna svoje odluke i potencijalnih posljedica u svakom mogućem smislu te i dalje držim kako je nevjerojatno da propitujemo sposobnost žene da donese odluku o tome hoće li prekinuti trudnoću ili ne", kazala je Matejčić.
"Moramo znati da su naše bake i prabake u dotu (miraz) nerijetko dobivale igle i guščja pera kako bi prekinule neželjene trudnoće, moramo znati da su naše bake koristile parne kupke, samoozljeđivale se - sve kako bi utjecale na rast svojih obitelji. Moramo znati da SFRJ nije donijela zakon iz čista mira - zakon je donesen kako bi se spriječilo umiranje nebrojenih žena na stolovima u pseudo-ordinacijama, tijekom pobačaja koje su vršile needucirane osobe", jasna je Matejčić.
Smatra kako se danas vodi debata o vlasništvu nad ženskim tijelom, a ne debata o prekidu trudnoće.
"Pobačaj, odnosno zabrana istog je jednostavno alat kojim se nastoji ograničiti naše pravo na autonomiju", tvrdi Matejčić.
"Promatramo li samo bliže zemlje, i širi kontekst u kojem se ograničava pravo na prekid trudnoće pod egidom, najčešće, vjerskih ideala i zaštite fetusa. Kada se zabranjuje i onemogućuje pristup pobačaju se ne misli na fetuse, ne misli se na potencijalnu djecu. Cilj takvih politika, koje su ekstremno protiv žena, jeste da se žene zatvori u kućansku sferu i vrati se ono što konzervativci nazivaju 'prirodnim poretkom'", objašnjava.
Ugrožavanje ženskih života
Matejčić pak smatra da zabrana i onemogućavanje dostupnosti pobačaja utječe isključivo na ugrožavanje ženskih života. Matejčić to objašnjava na primjeru nacrta odluke američkog Vrhovnog suda o pobačaju.
"Ako se ovo mišljenje pokaže kao legitimno i dijeli ga većina sutkinja i sudaca, u najgorem slučaju će 36 milijuna žena do ljeta osjetiti direktne posljedice odluke Vrhovnog suda. Isto tako, u trinaest saveznih država SAD-a su na snazi takozvani 'trigger laws', zabrane koje stupaju na snagu čim se povuče Roe v. Wade, što znači da se u tim državama automatski onemogućava pristup prekidu trudnoće na zahtjev. Ako dođe do poništenja Roe v. Wade, odnosno pridruži se većina sudaca Vrhovnog suda, na zakonodavcima svake države je da sami donesu zakone o pobačaju na državnoj razini. Prema Pew Research Center, 59 posto odraslih osoba u SAD-a smatra da pobačaj mora biti dostupan u svim ili nekim okolnostima", govori Matejčić i dodaje da nije dobro da se presedan koji je postignut putem Roe v. Wade propituje.
"Ono što znamo je da politike SAD-a, kako kroz pozicioniranje određenih društvenih stavova, ali i kroz direktno financiranje ili nefinanciranje određene problematike uvelike utječe na sliku dostupnosti pobačaja širom svijeta. Kada promatramo aktere na hrvatskoj sceni koji se bore protiv prava na tjelesnu autonomiju, vidimo uvoz američkih praksi, slogana i diskursa, kao i financiranja. Ako ipak dođe do odluke da se ukine presedan, inicijative koje aktivno rade na tome da žene nemaju pravo na raspolaganje svojim tijelom će dobiti vjetar u leđa", smatra Matejčić.
Kako je i sama kazala, politika SAD-a utječe na sliku dostupnosti pobačaja širom svijeta. Na pitanje bi li američka odluka mogla imati utjecaj na Hrvatsku, Matejčić kaže kako je još prerano govoriti o tome.
"Trenutno smo u situaciji gdje čekamo zakonodavce da donesu novi zakon o pobačaju po nalogu Ustavnog suda iz Rješenja od 21. veljače 2017. godine, za koji je Sabor dobio rok od 2 godine. Kao što znamo, 2022. godina je i zakona još uvijek nema, no možda bi vladajući mogli zaključiti kako im je sada ipak politički oportuno donositi zakon na štetu žena i uvesti obvezna savjetovanja u proceduru prekida trudnoće. Trenutna situacija jeste takva da je na snazi Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece čiju je ustavnost još 1991. godine izazvala skupina konzervativnih pojedinaca i pojedinki te organizacija. Isti zakon je mijenjan do sada tri puta i u njemu su još uvijek iskazane novčane kazne u dinarima", govori Matejčić.
Pobačaj u praksi onemogućen
Ističe da prekid trudnoće u Hrvatskoj jest zakonski relativno reguliran i dozvoljen, ali da je u praksi onemogućen.
"Onemogućen je kroz naplatu različitih iznosa, koji zavise od bolnice do bolnice, nereguliranim 'prizivom savjesti', odnosno mogućnosti da liječnik ili liječnica odbije izvršavati dio svog posla, tajenjem informacija, posramljivanjem i šikaniranjem žena koje zatraže prekid trudnoće on realno postaje nedostupan", govori.
Kaže i kako iz godine u godinu raste broj liječnika i liječnica koji odbijaju raditi pobačaj.
"Rijeka kontinuirano slovi kao liberalan grad, što unatoč svemu što čujemo s terena statistike i dalje pokazuju. Naime, 2020. je u KBC-u Rijeka učinjeno 362 legalno induciranih pobačaja, dok je u Vinkovcima, koji su ove godine Hod za život čak uvrstili u svoju turističku ponudu, iste godine bio samo jedan legalno inducirani pobačaj. Podsjetimo se, zakonom je definirano da je pobačaj legalan te je svaka bolnica dužna istu uslugu i osigurati", ističe Matejčić.
Kaže i kako žene moraju imati niz informacija i financijske mogućnosti kako bi si osigurale pravo na prekid trudnoće.
"Upravo radi nedostupnosti informacija, cijene i stigma žene sve češće i češće naručuju tablete za prekid trudnoće preko interneta, čime one koje imaju tu mogućnost zapravo na jedan neobičan način preuzimaju autonomiju nad vlastitim tijelom", tvrdi Matejčić.
'Čavajdi treba solidarnost'
Matejčić se osvrnula i na slučaj Mirele Čavajde.
"Teška pozicija Mirele Čavajda, koja je svojim hrabrim istupom u životno izuzetno teškoj i zahtjevnoj situaciji ukazala na trulež u hrvatskom zdravstvu i time masovno potaknula ljude da artikuliraju svoju ljutnju pokazuje što je potrebno da se prevaziđe politikanstvo i računice koje okružuju standarde zaštite ženskog reproduktivnog zdravlja koji nikako ne bi trebali biti politizirani, već bi se i u toj domeni liječnici trebali držati međunarodnih zdravstvenih standarda. Čavajdu u ovim teškim životnim trenucima, kada joj treba solidarnost i podrška, kada ju je već vlastita država iznevjerila, oni šikaniraju kako bi se zatrli tragovi neprofesionalnosti i preveniralo curenje imena odgovornih u javnosti, ministar se dovodi u poziciju da izlaže njezine podatke o zdravlju u svojim obraćanjima, klerikalni ginekolozi tvrde kako treba nastojati trudnoću što duže održavati i time, de facto, pozivaju na struku da trudnu ženu podvrgavaju psihičkom i fizičkom mučenju. Sve ovo što se događa je apsolutno nedopustivo, kažnjivo i nevjerojatno mizogino", tvrdi Matejčić.
A što je s budućnosti prava na pobačaj u Hrvatskoj? Matejčić podsjeća na istraživanje IPSOS-a iz 2020. koji ukazuje da su rezultati o tome što građanstvo o pobačaju misli i dalje poprilično nedvosmisleni: 81 posto ispitanih smatra da žene u Hrvatskoj trebaju imati pravo na izbor u kontekstu trudnoće, poroda i pobačaju.
"Rekla bih da se suočavamo s puzajućom i za život izuzetno opipljivom pandemijom uskrate reproduktivnih prava ženama na razini zdravstvenih ustanova i manipulacijom kroz priziv savjesti i oblikovanje cijena prekida trudnoće, političkim kukavičlukom vladajućih i glasnom, dobro organiziranom i umreženom - manjinom. A što onda možemo učiniti? Pa niz stvari, od pisanja zastupnicima zašto je važno osigurati pravo na prekid trudnoće u svakoj bolnici koja za to ima uvjete, do izlaska na prosvjede, do slušanja iskustva žena oko vas od kojih je sigurno makar jedna jednom prekinula trudnoću. Upravo stigma koja je toliko raširena tjera žene da desetljećima nose krivnju jer ih je strah osude. Svaka od njih je u tom momentu učinila upravo ono što je najbolje za nju, i ako ju je u tom momentu imala, njezinu obitelj", zaključuje Matejčić.
