Devet godina trajao je slučaj Vedrane Valčić i zaslužio epitet povijesnog. Naime, 20. svibnja ove godine Županijski sud potvrdio je presudu sutkinje Općinskog radnog suda u Zagrebu Melanije Centner donesenu 17. travnja 2018. godine kojom je utvrđeno da je Adacta (tvrtka u kojoj je Vedrana Valdić radila) diskriminirala i uznemiravala Vedranu Valčić u odnosu na ostale radnike po osnovi obiteljskog statusa i materinstva jer je zbog djeteta morala odlaziti na bolovanje, ali zahtjev za naknadom je odbijen, piše Jutarnji list.
"Ovo što će slijediti bit će ružno za tebe, kolegama sam iskomunicirao da ti odlaziš, odluka je nepromjenjiva, tako je 8. veljače 2011. godine rekao predsjednik Uprave Adacta Krešimir Mlinarić zaposlenici Vedrani Valčić, diplomiranoj inženjerki elektrotehnike, s ugovorom konzultantice u Odjelu podrške korisnicima. Četiri dana ranije Mlinarić ju je pozvao u svoj ured i ponudio sporazumni raskid ugovora o radu. Rekao joj je da nije naplatila dovoljno sati klijentima, da je Odjel napravio pet posto gubitaka umjesto 20 posto dobiti, a da su na njoj imali 20 posto troška. Ako ne pristane, rekao je, dobit će poslovno uvjetovani otkaz. I ocijenio da je najslabija karika na Odjelu.
"Bila sam u totalnom šoku. Tresla sam se. Do tada se nikad ni riječju nije dovodila u pitanje moja profesionalnost. Odlučili su me se riješiti ne zato što sam loše radila, to su izmislili, nego samo zato što sam više puta od kolega bila na bolovanju zbog bolesti djeteta. Sve mi je to bilo jako teško. Ali onda je proradio revolt; ne može tvrtka kršiti zakon i staviti me na crnu listu samo zato što sam koristila svoje zakonsko pravo. Posao je važan dio mog identiteta i neću pristati da me netko proglasi lošom radnicom i da imam zdravstvene posljedice samo zato što sam kao majka morala otići na bolovanje", govori Vedrana Valčić zašto je u svibnju 2011. odlučila tužiti tvrtku zbog diskriminacije i tražiti naknadu štete od 60.000 kuna.
Reakcija tvrtke
Sud je zaključio da je ta analiza koja radnika upravo po kriteriju neprofitabilnosti uzrokovane bolovanjem radnikova djeteta stavlja u nepovoljniji položaj apsurdna i da je poslodavac iz "godišnjeg fonda radnih sati po radniku trebao izuzeti sve dane opravdanog izostanka iz procesa rada jer bi to jedino bilo objektivno. Stoga je tuženik koji je dostavljanjem brojnih tablica u sudski spis dokazao da je očito sklon vrlo detaljnoj analitici u posebnoj tablici radnicima trebao priznati sav odrađeni rad za vrijeme odsutnosti iz procesa rada i to staviti u srazmjer s onim radom za vrijeme prisutnosti na radu..."
Adacti ni danas to nije jasno: "Sud nije dao ključno tumačenje kako je prijeko potrebnu poslovnu analizu uopće bilo moguće provesti, a da ista ne dovede neku skupinu zaposlenika u neravnopravan položaj. Uključe li se svi argumenti iz presude ravnopravno postupanje prema raznim kategorijama zaposlenika jednostavno nije moguće pa se postavlja pitanje kako bi se poslodavci trebali postaviti radi izbjegavanja budućih sporova", uzvraća Mateja Vohar, "head of Group Marketing" na mail poslan Mlinariću.
"Ovo može izgledati kao Pirova pobjeda. Poruka koja se šalje poslodavcima glasi: možete kršiti zakon i diskriminirati jer za vas nema ozbiljnih posljedica, ništa vas to ne košta. Država bi građane trebala štititi od nezakonitih ponašanja poslodavaca, a ne ostaviti ih da se godinama snalaze sami po sudovima.", kaže Valčić koja je uputila prijedlog za revizijom zbog naknade štete Vrhovnom sudu, kao i ustavnu tužbu.
