U Hrvatskoj i uljuđenijem dijelu svijeta zabranjena je prodaja dijelova tijela i krvi, no u Imunološkom zavodu u Lijepoj našoj, kao i u nekim drugim zemljama, za plazmu (dio krvi u kojoj plutaju krvna tjelešca) dobiva se naknada.
Riječ je o naknadi za vrijeme utrošeno na postupak i ona po jednom davanju iznosi 150 kuna. Dnevno se na plazmaferezu može primiti do 50 osoba. Pojedinom davatelju jednokratno se uzima 600 mililitara plazme, od koje se na uređaju sličnom onom za hemodijalizu odvajaju krvna zrnca i vraćaju istim putem u venu. Postupak traje oko sat vremena i uključuje sve od prijave preko pregleda do obroka nakon postupka.
Glavni motiv novac?
Iako dr. Anka Dorić, voditeljica Odjela transfuzijske medicine u Imunološkom zavodu, smatra da novac nije glavni motiv "prodaje" plazme, od koje se kasnije proizvode lijekovi, u razgovoru s nekolicinom davatelja potvrđuje se da im je naknada dobra dopuna financija. Među njima su i studenti koji žive od roditeljske pomoći ili skromne stipendije i kojima redovito davanje plazme donosi 600 kuna mjesečno.
Student informatike s kojim su razgovarali novinari Vjesnika ondje dolazi već godinu dana. Novac mu je glavni motiv jer stipendiju od 1.000 kuna potroši za tjedan dana. Ne doživljava to kao prodaju krvi, ali priznaje da bi, kad bi mu motivi bili samo humanitarni, išao u Petrovu 3. Davatelji plazme općenito su zdrava, mlada populacija. Među većinski muškim davateljima je i studentica s Filozofskog fakulteta koja plazmu daje tek mjesec dana. Za davanje plazme doznala je od kolega s veterine. I njezin je motiv financijski. No, drago joj je što će se i od njezine krvi proizvoditi preparati za nečiji lijek.
Informacija o davanju plazme širi se usmenom predajom
Druga davateljica kaže da zbog svoje "aktivnosti" ima problema s roditeljima, ali 150 kuna po jednom terminu jače je od njihovih zamjerki. Informacija o "poslu" u Imunološkom zavodu i mogućnosti popune skromnog budžeta širi se među studentima usmenom predajom.
No, dr. Dorić želi izbjeći negativan dojam koji bi se možda mogao steći spominjanjem naknada, jer se davanje plazme u raznim oblicima odvija u cijelom svijetu. Davanje plazme za proizvodnju specifičnih imunoglobulina u našoj zemlji, kao i drugim zemljama koje se time bave, obavlja se više desetaka godina.
"I po sadržaju i tehnologiji proizvodnje lijekova iz krvi ova je djelatnost neusporediva s davanjem pune krvi. Plazma industrija je odvojena od zdravstva svugdje u svijetu i za nju vrijede, konkretno i za nas, zakoni i standardi Europske farmakopeje", pojasnila je dr. Dorić. Stručni akti propisuju da je plazmu moguće dati 33 puta godišnje.
