Novi slučaj nasilja mladića, jedva punoljetnih i maloljetnih, prema jednom mladiću u Kaštelima već danima potresa hrvatsku javnost. Tek nakon objave snimke napada koju je snimao netko iz grupe nasilnika, na društvenim mrežama i u medijima eksplodiralo je zgražanje javnosti, uslijedile su osude iz lokalne sredine (od sportskog kluba u kojem trenira jedan od nasilnika do načelnika općine), te je slučaj preuzela policija. No, mnogo je indicija da se u lokalnoj sredini već dulje vrijeme znalo za nasilne mladiće, a ostaje i nepoznanica hoće li itko pružiti stručnu pomoć napadnutom mladiću.
O ovom slučaju vršnjačkog nasilja, te o nasilju među mladima u Hrvatskoj, pitali smo stručnjakinje koje se bave tom tematikom u Centru za pružanje usluga u zajednici "Savjetovalište Luka Ritz" u Zagrebu, Ivanu Jolić, ravnateljicu, magistru socijalne pedagogije i Kristinu Divić Čolić, magistru socijalnog rada. Centar je utemeljila Suzana Ritz, majka mladića Luke, kojeg su huligani pretukli do smrti kada je imao 18 godina, te je njegovo ime postalo sinonim za borbu protiv vršnjačkog nasilja u Hrvatskoj.
NET.HR: Nakon što je u javnost izbio slučaj nasilja nad mladićem u Kaštelima, sve je više informacija o ranijim nasilnim postupcima mladića, a pojavljuju se i spekulacije da je zbog činjenice da su nasilnici iz utjecajnih obitelji bilo pokušaja zataškavanja slučaja. Kako vi komentirate cijeli slučaj? Je li moguće da je tako dugo nasilno ponašanje grupacije bilo - "nevidljivo" za širu sredinu?
JOLIĆ/DIVIĆ ČOLIĆ: Nasilje uključuje namjeru da se nekome nanese patnja, bol te bilo koji oblik štete, a to zahtijeva jasnu osudu društvene zajednice. Važno je poslati poruku kako nećemo i ne možemo tolerirati nikakav oblik nasilničkog ponašanja. Takvu poruku šaljemo ako kao društvo pravovremeno i dosljedno reagiramo na svaki oblik nasilničkog ponašanja na način da zaustavimo nasilničko ponašanje, zaštitimo "žrtvu", pružimo joj pomoć i podršku, primjereno sankcioniramo počinitelje, ali isto tako i počiniteljima pružimo potrebnu pomoć kako bi prevenirali buduće nasilno ponašanje.
Kada govorimo o nasilju među djecom i mladima, važno je pojasniti što se nalazi u pozadini nasilnog ponašanja, najčešće govorimo o međudjelovanju rizičnih čimbenika koji pridonose razvoju nasilničkog ponašanja kao i drugih oblika rizičnih ponašanja kod djece i mladih. Pa tako razvoj nasilnog ponašanja možemo promatrati kroz individualne karakteristike mlade osobe - primjerice nedostatak empatije, impulzivnost i obiteljske prilike - izostanak roditeljskog nadzora, izloženost nasilju u obitelji, poremećeni obiteljski odnosi i sl. Zatim veliki utjecaj na razvoj nasilničkog ponašanja nalazimo u karakteristikama vršnjaka, prijatelji koji manifestiraju rizična ponašanja, imaju pozitivne stavove prema nasilju, iskustvo odbacivanja od vršnjaka, izoliranost, školi - loš akademski uspjeh, disciplinski problemi, neadekvatni međuljudski odnosi, nedostatak privrženosti prema školi. Obilježja zajednice te društva općenito imaju također veliki utjecaj na formiranje nasilničkog ponašanja kroz nedostatnu kontrolu i nadzor, laku dostupnost droga i alkohola, često prezentiranje nasilja u medijima, izostanak ili neadekvatnu reakciju sustava na nasilje.
Nerijetko kada dođe do eskalacije nasilja čujemo da je određena osoba od prije bila poznata zbog svog "problematičnog ponašanja" u susjedstvu, školi, policiji i sl. Upravo to nam govori koliko je važno pravovremeno i adekvatno reagirati kada kod djeteta ili mlade osobe prepoznamo određene rizične čimbenike spomenute ranije.
NET.HR: Tko je više odgovoran kod formiranja mladih nasilnika: obitelj, škola ili šira zajednica? Tko je zakazao?
JOLIĆ/DIVIĆ ČOLIĆ: Ni jedno dijete ni mlada osoba nije postala nasilna preko noći, razvoj nasilnog ponašanja je proces koji traje. Čimbenici rizika koji pridonose razvoju nasilnog ponašanja su u međusobnom djelovanju.
Primjerice, ako imamo dijete koje odrasta u obiteljskoj sredini u kojoj je nasilje njegova svakodnevica, ide u školu u kojoj postiže "loš" uspjeh, okarakteriziran je kao "problematičan", u školi se osjeća odbačenim, jedino gdje se osjeća prihvaćenim je ono što kolokvijalno nazivamo "loše društvo" vršnjačka skupina sličnih ili "problematičnijih" od njega koja ga je jedina i prihvatila, a zajednica u kojoj odrasta ignorira sve dok se ne dogodi eskalacija nasilja ili tragedija koja se ne može ispraviti u kojoj je ishod konačan. Nakon toga slijedi: Tko je zakazao? Tko je odgovoran?
Svatko tko je nešto znao, a nije reagirao snosi dio odgovornosti. Trebamo prestati tražiti krivca, odnosno, biti "general poslije bitke". Svatko od nas treba preuzeti odgovornost kad uočimo neke od ovih rizika i o tome obavijestiti nadležne - roditelje, školu, Centar za socijalnu skrb, policiju…
NET.HR: Napadnuti mladić se očito prije izbijanja skandala s objavom snimke nije usudio zatražiti pomoć. Koliko je još uvijek prisutan taj problem u Hrvatskoj među djecom/mladima, da se žrtve nasilja ne usude zatražiti pomoć?
JOLIĆ/DIVIĆ ČOLIĆ: Ovaj problem nažalost nije prisutan samo u Hrvatskoj. Čini se kako je općenito društvo postalo tolerantnije na nasilje i nerijetko se reagira tek kada problem eskalira. U svakodnevnom radu s djecom i mladima često čujemo da se ne usude tražiti pomoć iz straha da će se situacija pogoršati - jer se boje osvete, ali isto tako i zbog doživljaja da adekvatna pomoć odraslih i institucija izostaje. Ono što nas posebno žalosti je kad od djeteta čujemo kako je zbog izloženosti nasilju vršnjaka u školi tražilo pomoć odraslih osoba te da je pomoć u vidu adekvatne reakcije izostala. Isto je često bilo popraćeno rečenicama poput: "moraš se prilagoditi, to je sve normalno i meni je tako bilo" … "zašto uvijek mora s tobom biti neki problem"… "jesi li ti napravila nešto da si zaslužila takvu reakciju"… "znaš da nemamo šanse, njeni roditelji su utjecajni"… "prestani se žaliti, vrati istom mjerom".
Na žalost, među nama još uvijek postoje "pogrešna" uvjerenja o tome kako je nasilje među djecom i mladima sastavni dio odrastanja i kako će to proći.
Važno je za zapamtiti kako je vršnjački sukob sastavni dio odrastanja, a sukob i nasilje nisu sinonimi. U sukobu je moć onih koji su u sukobu podjednaka, a kod nasilja je prisutan nesrazmjer u moći, a isto je često usmjereno na osobu koja je zbog određenih karakteristika percipirana slabijom i nemoćnijom od osobe ili skupine koja čini nasilje.
NET.HR: Kako najbolje pomoći žrtvi nasilja, ovom mladiću u Kaštelima, ili nekom drugom?
JOLIĆ/DIVIĆ ČOLIĆ: Osobi koja je žrtva nasilja važno je osigurati dostupnu stručnu pomoć i podršku. Iako događaji poput ovog izazivaju glasne reakcije javnosti, važno je osvijestiti i vlastitu odgovornost u reakciji. Nakon ovakvih događaja portali i društvene mreže često su pune neadekvatnih komentara i reakcija široke javnosti na sam događaj, a koji mogu nerijetko uzrokovati i daljnju štetu, pozivanje na odmazdu, govor mržnje i sl. Ponovno apeliramo na osobnu odgovornost svakoga od nas, reagiranje na nasilje kojemu svjedočimo u našoj bliskoj okolini, upravo kako bi i žrtva, ali i osoba koja čini nasilje dobili adekvatnu i pravovremenu stručnu pomoć. Pozivanje na odmazdu i upiranje prstom, izlaganje sudionika takvih događaja javnosti predstavlja dodatan rizik. Djecu i mlade treba zaštititi od nepotrebna dodatna izlaganja nakon ovakvih događaja, te prije svega osigurati adekvatnu stručnu pomoć.
NET.HR: Nasilnici su čin nasilja snimali i onda ga, očigledno, distribuirali dalje. S jedne strane snimka je omogućila identificiranje nasilnika, a s druge strane - napadnuti mladić je izložen i medijskom izlaganju kroz objavu snimke, neovisno o tome što se lica nastoje "sakriti". Kakav je vaš savjet, sugestija medijima u ovakvim slučajevima: objavljivati snimku ili ne?
JOLIĆ/DIVIĆ ČOLIĆ: Izloženost nasilnim sadržajima - kroz crtiće, filmove, videoigre, društvene mreže - podižu našu toleranciju na takve sadržaje. Postajemo sve tolerantniji na nasilje. Ne možemo se oteti dojmu kako medijski prostor često okupiraju loše vijesti i senzacionalistički naslovi koji osiguravaju veći doseg i odjek u javnosti, dok pozitivne vijesti, čini se, nisu dovoljno zanimljive.
Svi kao građani imamo odgovornost obavijestiti nadležne institucije u slučaju saznanja ugroze djetetovih prava i izloženosti okolnostima nepovoljnim za njihov zdrav rast i razvoj, a što nasilnička ponašanja sigurno jesu. Prilikom donošenja odluke o tome objaviti snimku ili ne potrebno je postaviti pitanje što objavom snimke želimo postići? Pri tome želimo ponoviti da je adekvatna reakcija na nasilje važnija od popunjavanje medijskog prostora nekoliko dana "vrućom temom", a da pritom uistinu ne brinemo za dobrobit djeteta. Velik rizik kod objavljivanja ovakvih sadržaja može biti u velikoj pozornosti koju akteri takvih snimki dobiju, te ona često može biti pogrešna motivacija djeci i mladima za plasiranje sličnih snimki, jer se danas potreba za utjecajem i popularnošću mjeri brojem klikova, likeova i pregleda na društvenim mrežama.
NET.HR: Što trebaju činiti državne institucije, ali i društvo u cjelini - da bi ovakvih slučajeva bilo manje?
JOLIĆ/DIVIĆ ČOLIĆ: Trebamo ulagati puno više u prevenciju te rano prepoznavanje rizika, suradnju institucija, dostupnosti podrške djeci, mladima i obiteljima, od najranije dobi.
Još jednom naglašavamo kako je pravovremena i adekvatna reakcija, sustavno ulaganje u preventivne programe, naglasak na odgojnoj komponenti u obrazovanju, učenju socijalnih vještina i promoviranju tolerancije i pozitivnih društvenih vrijednosti ključno u borbi protiv nasilja kao i drugih oblika rizičnih ponašanja. Sretni smo što iz svakodnevnog rada u Centru Luka Ritz s našim korisnicima vidimo i onu pozitivniju stranu te motivaciju i traženje podrške korisnika prilikom pojave prvih teškoća ili odgojnih izazova, što nas čini posebno zadovoljnima jer ključ rješavanja problema osim u prevenciji leži i u pravovremenoj, ranoj intervenciji. U nepune tri godine rada ustanove, pružili smo gotovo 9000 usluga za 1700 korisnika, a taj podatak nam svakako govori da postoje velike potrebe. Iako djelujemo na području Grada Zagreba, obraćaju nam se korisnici iz drugih dijelova Hrvatske, što također ukazuje na potrebu za osiguranjem ravnomjerne dostupnosti savjetovališta za djecu, mlade i obitelj u cijeloj Hrvatskoj.
