Nedavno smo proslavili dan žena. Dan koji obilježava borbu za ravnopravnost spolova, dan kada se veličaju sve uspješne žene svijeta, koje su diskriminaciji pokazale srednji prst.
Filozofkinja Simone de Beauvoir 1949. objavila je knjigu pod nazivom “Drugi spol” koja je tada izazvala šok i nevjericu, prvenstveno zato što se jedna žena drznula pričati o ravnopravnosti, te okriviti društvo i odgoj za nametanje pravog i krivog ponašanja jedne žene.
Iako su se žene u nešto više od pola stoljeća izborile za svoja prava, ostale su neke skrivene posljedice nečega što je u društvu uvriježeno kao tradicionalno ponašanje.
U pravnom smislu RH je tek 2003. godine definirala diskriminaciju u okviru Zakona o ravnopravnosti spolova i ta je defnicija sadržajno proširena na oba spola: “Diskriminacija predstavlja svako normativno ili stvarno, izravno ili neizravno razlikovanje, isključivanje ili ograničavanje temeljeno na spolu kojim se otežava ili negira ravnopravno priznanje, uživanje ili ostvarivanje ljudskih prava muškaraca i žena u političkom, obrazovnom, ekonomskom, socijalnom, kulturnom, građanskom i svakom drugom području života.”
Postojanje diskriminacije prema ženama možemo potkrijepiti različitim statističkim podacima. Plaćeni posao žena se općenito smatra manje važnim nego muški. Žene i dalje zarađuju znatno manje nego muškarci i češće okupiraju poslove nižeg statusa i s manje beneficija. Diskriminacija žena na hrvatskom tržištu rada očita je kada se uzme u obzir i podatak da su zaposlene žene bolje obrazovane od muškaraca.
Strah od otkaza ukoliko zatrudne, spolna pripadnost kao preduvjet zaposlenja i seksualni komentari samo su neki od izazova sa kojima se žene svakodnevno suočavaju na tržištu rada, piše Splitski dnevnik.
Što kažu žene?
Upitali smo nekoliko mladih, uspješnih žena i djevojaka što misle o određenim pitanjima, poput toga treba li žena biti majka da bi dokazala svoju ženstvenost ili zašto su uglavnom muškarci na vodećim pozicijama velikih tvrtki, te kako se nose sa stigmama muških i ženskih poslova?
“Iako su mene, brata i sestru roditelji pokušavali odgojiti na isti način, neke razlike bile su očite. Bratu se uvijek više dopuštalo, a nas se pokušalo ukalupiti, smiriti, ukazati nam na to da su za nas lutke i haljine, a ne igranje kauboja i indijanaca. Isto tako, u odgoju se događa jedan veliki paradoks. Žene kao majke odgajaju svoje sinove da ne pokazuju emocije, jer su tako papučari, ali isto tako žene u ljubavnom odnosu očekuju od muškarca tu emocionalnu stranu.” Ana (24)
“Ne mogu reći da sam diskriminirana na bilo koji način na poslu, no uvijek se nekako provlači ono pitanje – što kad odlučim imati obitelj – hoće li me dočekati staro radno mjesto i hoće li mi poslodavac produžiti ugovor o radu, jer se mnogo žena iz mog okruženja susrelo upravo s takvim mislima, nekada čak i odgodile ili zanemarile privatni život i želje zbog toga, a to ne bi uopće trebalo biti pitanje. Muškarci su često ti koji su čelni ljudi velikih tvrtki upravo iz tog razloga što oni nikada neće ići na porodiljni, bolovanja ili se brinuti o privatnim stvarima za vrijeme radnog vremena. Majka je ipak majka, pa bila ona i direktorica” Marija (29)
“Žene će biti u potpunosti ravnopravne i lišene seksizma i kalupa, tek onda kada više ne budemo pričali o ravnopravnosti i ukalupljivanju” Andrea (28)
“Žene mogu biti uspješne u poslu, čak i uspješnije od većine muškaraca, ali to nije lako ostvariti. Po mom iskustvu mlade, obrazovane žene koje žele ostvariti karijeru nerijetko moraju proći teži put od muških kolega. Uvijek “visi” u zraku ono pitanje što kada odluči zasnovati obitelj, hoće li posao patiti? To se većinom nitko ne pita kada se radi o muškarcu koji je roditelj. Žene mogu biti jednako uspješne kao i muškarci, ali je nama ženama uvijek malo teže to ostvariti.” Željka (31)
“Na poslu se znam susresti s različitim komentarima koji su najčešće seksistički. Problem je ako reagirate na takvo nešto onda ispada da tražite poseban tretman samo zato što ste žena. Treba se znati nositi s tim i pokazati da nismo slabe.” Ivana (27)
Udruga Domine iz Splita protiv nasilja u obitelji
Primarna djelatnost udruge Domine su pravno i psihološko savjetovanje te podrška svim osobama koje trpe bilo kakvu vrstu nasilja; psihičku, fizičku ili ekonomsku.
“Puno ljudi ne zna za pojam ekonomsko nasilje, ali ono je vrlo učestalo. Primjerice, kada je ženi ili bilo kojem drugom subjeku uskraćena mogućnost kontrole ili korištenja financijskih sredstava, bilo zajedničkih ili vlastitih – mnoge ne vide izlaz, te se boje uopće potražiti pomoć”, rekla nam je Petra Sinovčić iz udruge Domine.
Petra je, u suradnji s kolegicom Teom Bubić prošle godine napravila malo istraživanje na temu obiteljskog nasilja u Dalmaciji, te su naišle na brojne nepoznanice. Naime, postojeće prijave obiteljskog nasilja prikupljene iz policijskih uprava šuplje su i nedorečene, rijetko kad se pokrenuo kazneni postupak, a Obiteljski zakon je sramotno zastarjeo.
“Novčane kazne u obiteljskom zakonu još uvijek su izražene u markama, njemačkim markama – o čemu uopće pričamo”, objašnjava Petra Sinovčić.
Ove godine udruga Domine počela je provoditi veliko istraživanje nad policijskim upravama, državnom odvjetništvu i centrima za socijalnu skrb u četiri dalmatinske županije – zadarskoj, šibensko-kninskoj, splitsko-dalmatinskoj i dubrovačko-neretvanskoj – kako bi dobile kompletan uvid u sve prijavljene slučajeve nasilja, te potaknule državu na daljnje korake u svrhu zaštite žrtava – poput izgradnji sigurnih kuća, sos linija, te otvaranjem većeg brooja savjetovališta.
“Žalosno je to što smo mi, odnosno udruga Domine, jedino savjetovalište za žrtve nasilja u Dalmaciji”, rekla nam je Tea Bubić.
Djevojke su također aktivno uključene u borbu za prava žena, koje uključuje jednake plaće, pravo na odlučivanje o vlastitom tijelu i generalno sva prava koja nam, kao osobama, pripadaju.
Sve naše sugovornice slažu se s filozofkinjom Simone de Beavoir, da “se ženom ne rađa, nego se ženom postaje” što označava psihološku revoluciju žena, koje kroz život i sve tri faze socijalizacije pronalazi svoj identitet i shvaća svoj položaj u društvu, stoga je vrlo bitno spoznati da smo same odgovorne za svoje odabire i smjer u kojem želimo ići, te da ne prihvaćamo društvene norme ukoliko ne osjećamo da je to ono što zaista želimo.
