Dogodi li se u Hrvatskoj da osoba umre kod kuće u rano poslijepodne, njegovi ukućani i bližnji susrest će se tada s nehumanošću, neciviliziranošću i užasnim nemarom jer će ondje ostati do sutradan, piše Slobodna Dalmacija.
Razlog tomu je jednostavan - mrtvozornici ne rade nakon 20 sati, a mrtvozorničke službe nemaju dežurstva. Na poziv pokojnikovih bližnjih, djelatnici Hitne pomoći doći će u kuću konstatirati smrt, ali pokojnika neće odvesti u bolničku mrtvačnicu budući da mora ostati minimalno šest sati ondje gdje ga je smrt zatekla. Da bi bio prebačen u mrtvačnicu, treba čekati mrtvozornika, najčešće patologa, koji će također konstatirati smrt i popuniti predviđene obrasce, ali sve to tek poslije osam sati ujutro.
"Žele se što prije riješiti mrtve osobe"
Postoje krajnje neugodne situacije, recimo ljeti, u neklimatiziranim stanovima, kada su temperature izrazito visoke, a prirodne procese na tijelu mrtvaca nemoguće je zaustaviti. Gdje će ukućani, naročito ako među njima ima i male djece, odmoriti tu noć dok ujutro ne stigne mrtvozornik - postavlja pitanje Slobodna Dalmacija.
A odgovor i objašnjenje dala je prof. dr. Valda Pešutić-Pisac, pročelnica Katedre za patologiju splitskog Medicinskog fakulteta i koordinatorica Mrtvozorničke službe u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Ona kaže da nema potrebe za uvođenjem 24-satnog mrtvozorničkog dežurstva jer prirodna smrt nema red hitnosti.
"Zakonom je propisano da se mrtvozorenje radi šest sati od vjerojatnog uzroka smrti, a u bolničkim uvjetima dva sata, budući da se unutar šest sati pojavljuju sigurni znaci smrti koje mrtvozornik kad u kuću dolazi bez opreme može prepoznati, dok je uz bolničku dijagnostiku stvar drukčija", kaže ona.
Mnogi ne žele "prenoćiti" s mrtvacem u kući
O pritužbama onih koji se žale da je nezgodno "prenoćiti" s pokojnikom u kući ili, recimo, malom stanu do dolaska mrtvozornika sutradan ujutro, prof.dr. Pešutić-Pisac daje objašnjenje koje se mnogima neće svidjeti.
"Možda će zvučati grubo, ali ljudi su danas postali samoživi, ne mogu trpjeti da osoba koja je bila dio njihove obitelji nakon što umre bude i minutu u stanu, žele je se što prije riješiti. Smrt, koju smo nekoć shvaćali kao prirodni proces i dio života, postala je nepoželjna", ističe dodajući kako se susretala sa situacijama u kojima su ljudi lagali o vremenu smrti ili da imaju punu kuću djece kako bi se što prije riješili pokojnika iz kuće.
"Iziđemo ljudima u susret kad je riječ o ljetnim vrućinama, ali ni to nije sasvim nemoguća situacija jer danas svi imaju klimatizacijske uređaje. I na koncu, moramo poštovati propis o šest sati prije utvrđivanja smrti", kazala je prof. dr. Pešutić-Pisac za Slobodnu Dalmaciju.
"Način života se promijenio, a i odnos prema smrti"
Problem je, ističe ona, u manjim mjestima gdje je mrtvozornika malo ili ih uopće nema.
"Liječnik obiteljske medicine ne može u isto vrijeme biti i mrtvozornik svojim pacijentima, a kako znamo da je liječnika sve manje i u gradovima, a kamoli u malim mjestima, taj problem postaje sve izraženiji i može se riješiti samo tako da umrle mrtvozori drugi liječnik, najzgodnije iz susjednog mjesta, odnosno onaj kojem umrli nije bio pacijent", napominje prof.dr. Pešutić-Pisac.
Predsjednik udruge pogrebničke djelatnosti Velimir Plantak za Slobodnu Dalmaciju je kazao kako ima gradova u kojima mrtvozornici rade još i kraće nego u Splitu.
"O ovom pitanju trebalo bi povesti raspravu i uvažiti argumente jedne i druge strane. Tempo i način života se promijenio, različit je i odnos prema smrti, doista bi trebalo misliti i na obiteljsko stanje i u tom slučaju prilagoditi rad mrtvozornika, no to ovisi o Ministarstvu zdravstva. Vjerujem da bi velika većina kolega pogrebnika bila spremna uvesti i noćno dežurstvo kad bi se tako mrtvozorilo", rekao je Plantak.
Što učiniti kada osoba umre u kući ili stanu
Što se tiče samog postupka nakon smrtnog slučaja u stanu ili kući, propisi kažu da najprije, u što kraćem roku, treba nazvati Hitnu pomoć ili policiju koji će tada pozvati mrtvozornika. Mrtvozorniku, pak, treba osigurati pristup preminuloj osobi, pripremiti sve matične podatke o njoj te liječničku dokumentaciju ako je preminula osoba bila bolesna. Mrtvozornik tada popunjava prijavu o smrti i izdaje dozvolu za pokop umrloga. Rodbina ili ukućani preminule osobe potom se trebaju obratiti ovlaštenom pogrebnom poduzeću, pogrebnom prijevozniku ili posmrtnoj pripomoći, a sve dokumente koje je u vezi smrtnog slučaja izdao mrtvozornik, odnijeti u Matični ured radi prijave i upisa pokojnika u matičnu knjigu umrlih.
Ako mrtvozornik ocijeni da je smrt nastupila pod sumnjivim okolnostima, tada je o tome dužan obavijestiti policiju. A kada se radi o nagloj smrti čiji je uzrok nepoznat ili nejasan, mrtvozornik je obvezan zatražiti obdukciju.
