Nesumnjivo je da mnogo toga nakon jučerašnjih predsjedničkih izbora i pobjede Zorana Milanovića neće biti isto. No, to se fraza uredno ponavlja nakon svakih izbora, a kod nas svaki izbori, baš kao i utakmice nogometne reprezentacije, bivaju povijesni i presudni. Neke stvari, pak, ostat će "istije" nego prije 5. siječnja, u prvom redu duboka politička podjela Hrvatske koja je ovim izborima dodatno produbljena. Podjela je to na onu konzervativnu i liberalnu, urbanu i ruralnu, naseljenu i raseljenu, ustašku i udbašku...
Na prvi pogled, politička karta Hrvatske nakon predsjedničkih izbora ukazuje na još uvijek zacementiranu plavu, hadezeovsku i crvenu, esdepeovsku Hrvatsku. Uostalom, nije to ništa neobično na izborima na kojima se bira između dvoje kandidata i dva manje-više različita koncepta i osobnosti.
HDZ kontrolira teritorij, ali ne i strateške točke
Politička i društvena dihotomija pristutna je i dalje, to nam je suđeno stanje. Iako su predsjednički izbori na koncu jednostavan izbor, ovoga puta pokazali su da se nastavlja svojevrsno eksperimentalno traganje biračkog tijela (metodom pokušaja i pogrešaka) za trećeputaškom opcijom, onom trećom snagom koja bi razbila duopol HDZ-a i SDP-a. Međutim, ni tu stvar nije crno-bijela, odnosno plavo-crvena. Treća snaga na ovim izborima bio je Miroslav Škoro isturen kao politički maneken ambiciozne suverenističke desnice koja se, štogod sama o sebi mislila, još nije potvrdila kao treća snaga, nego još uvijek ovisi o unutarstranačkim zbivanjima u HDZ-u. No, Škoro i političke snage iza njega uspjele su onu plavim obojenu kartu Hrvatsku znatno izblijediti preotevši dio tradicionalnog HDZ-ovog biračkog tijela te odnijevši pobjedu HDZ-ovoj kandidatkinji Kolindi Grabar Kitarović.
Dubina jaza videla se na toj karti crvene i izblijedjelo plave Hrvatske. Karta županija odnosno regija gdje je pobijedila Grabar Kitarović naspram onima u kojima je većinu glasova odnio Milanović bila je značajno veća, ali gotovo dvije trećine te plavim obojane Hrvatske nije bilo dovoljno HDZ-ovoj kandidatkinji. Vidjela se u tome razlika puste i napučene Hrvatske, one koja je ekonomski na koljenima i one koja se još drži na nogama. Pokazalo se još jednom da HDZ kontrolira velik politički teritorij, ali ne i strateške, napučene točke - Zagreb te druge velike i veće gradove. Uostalom, od 12 županija u kojima je odnijela pobjedu, Grabar Kitarović pobijedila je u samo šest središta tih županija: Dubrovniku, Šibeniku, Gospiću, Slavonskom Brodu, Vukovaru i Požegi. Nije joj to pošlo za rukom ni u, doduše nevelikoj, ali simbolički važnoj Virovitici koja slovi za jednu od najčvršćih utvrda HDZ-a. Tamo gdje ima ekonomskog muvinga - od Međimurja i Zagorja, Istre i Primorja te najvećih urbanih središta Osijeka, Rijeke, Splita i Zagreba, Milanović je osvojio više, ponegdje kao u Istri čak brutalno više glasova.
Probušena rupa na HDZ-ovom biračkom rezervoaru
U najpouzdanijoj preostaloj HDZ-ovoj izbornoj bazi, Dalmaciji, na izbore je izašlo oko 410 tisuća birača, otprilike isto koliko i u Zagrebu. Već je izlišno mudrovati o populacijskom nesrazmjeru i tome da je Zagreb prevelik za Hrvatsku, glava odrasloga na nejakom tijelu djeteta. U tom smislu i ovi su izbori odlučeni u Zagrebu, što je tragično iz perspektive periferije, mada bi trebalo biti i iz perspektive samog Zagreba kao političke metropole. Čini se i pogubno što izborni stožeri velikih stranaka ne kriju svoje analitičke procjene oko toga gdje se dobivaju izbori, precizirajući gotovo pojedine kvartove i ulice koji "donose prevagu".
Time nadmeno ponižavaju svakoga glasača s periferije. One na čije je, konkretno HDZ, računao zdravo za gotovo dok se na ovim izborima nije pojavio Škoro. Slavonija je bila rezervoar glasova HDZ-a koji je Škoro probušio. Iz tog rezervoara u prvom krugu predsjedničkih izbora curilo je čak u mlazu, a HDZ je tu rupu u drugom krugu uspio donekle zapušiti, ali nedovoljno. Ni postavljanje slavonskog kadra Ivana Anušića na čelo izbronog stožera, ni uvođenje stranačkog organizacijskog maga Milijana Brkića u finišu kampanje nije bilo od pomoći.
Potvrdilo se donekle da su i ove predsjedničke izbore odlučili apstinenti, ali ne oni tradicionalni rezignirani, već ovi neotradicionalni - dobrim dijelom oni Škorini glasači iz prvog kruga, koji na njegov mig ipak nisu ostali kod kuće, nego su izašli na birališta te masovno poništivši, a iz HDZ-ove perspektive uništivši birački listić. Politička i svjetonazorska podjela koja je na ovim izborima produbljena time nije više bila samo ona na "plavu" i "crvenu" Hrvatsku već i unutar same plave. To je nova pukotina na političkoj sceni i širenje tog rasjeda obilježit će ovu neminovno burnu izbornu godinu kojoj su predsjednički izbori bili tek vruća predigra.
