Priče o mentalitetima, dalmatinskom, bosanskom ili drugom, javnost često povezuje s vicevima i zabavnim sadržajima, no dubinske analize koje poduzimaju stručnjaci izbace na površinu ne baš omiljene nalaze, među kojima su česte opasne manipulacije stereotipima.
Literatura upozorava da su teorije mentaliteta stare i uvelike napuštene, ali da se ponovo oživljavaju najčešće za političke potrebe. Te su okolnosti dale povoda znanstvenom časopisu Narodna umjetnost da novi broj posveti toj temi. Iz časopisa koji izlazi 54 godine u izdanju Instituta za etnologiju i folkloristiku iz Zagreba, izdvajamo nekoliko naglasaka iz tekstova o dalmatinskom i bosanskom mentalitetu.
Tko oživljava mentalitete?
Oživljavanje mentaliteta nema nikakvih znanstvenih razloga, nego su razlozi u suvremenom društvu, u politici i ekonomiji, kaže Mira Ljubić Lorger, koju javnost pamti kao vodeću osobu regionalne političke stranke Dalmatinska akcija.
Razlozi obnove mentaliteta nalaze se u suvremeno vladajućoj ideologiji, odnosno u potrebi okamenjivanja takve politike, ističe za doktorica političkih znanosti.
S druge strane, mlada antropologinja Filozofskog fakulteta u Ljubljani Alenka Bartulović analizira kako se trend oživljavanja mentalitetnih teorija pokazuje u razbijenom bh. društvu.
Mentalitet je naravno jako problematičan koncept, no to nikoga još nije spriječilo da se njim služi i upliće ga u svoju argumentaciju, kaže mlada Sarajka u Ljubljani.
Ona ističe da se u bh. politikama još više od mentaliteta koristi karakterologija, nacionalna disciplina koja „kroz suptilnu pseudoznanstvenu retoriku podržava dominaciju“ jedne od triju nacionalnih skupina.
Međutim, ni jedna od njih ne razvija ideju o bosanskohercegovačkom mentalitetu, nego to radi skupina koja se ne može prepoznati ni u jednoj od triju nacionalnih opcija i čiji se pripadnici izjašnjavaju kao antinacionalisti, ističe Alenka Bartulović.
Pravi Dalmatinci se grubo rugaju?
Dalmatinski mentalitet postaje sve češća „stilska figura“ javnog govora, pod kojom se misli o humoru, brzopletosti, naglosti i otvorenom karakteru, objašnjava Mira Ljubić Lorger.
Pozitivne strane tako opisanog mentaliteta kažu da su Dalmatinci najduhovitiji narod, kojim vlada „dišpet“, te raspjevan narod zadovoljan s malo. Split je najvažniji grad na svijetu, a okolo njega su Vlaji i Balkanci.
Negativan stereotip, kao protuteža veselim i duhovitim Dalmatincima, kaže pak da su to lijeni, glupi i temperamentni ljudi, napominje ona.
Mira Ljubić Lorger, povremena autorica horoskopa u tisku, usredotočuje se na ključni element „mentaliteta“, humor, pa kaže da se često ne radi o humoru kao borbi s autoritetima i uključivanjima nemoćnih, što je njegovo važno obilježje, nego o ruganju s nemoćnima kao dokazivanju vlastite moći.
Na udaru toga humora su redikuli, oriđinali, psihički bolesnici, dakle isključeni, što nije samo vezano za Split nego se slično može naći i u Dubrovniku pa i drugdje na Mediteranu, kaže.
Istina o legendarnom dalmatinskom humoru barem dijelom se svodi na iživljavanje nad bolesnima i drukčijima, što nije bezazleno nego često brutalno, kaže bivša saborska zastupnica regionalne dalmatinske stranke čije je sjedište dignuto u zrak 1993. godine.
To je dugotrajna, raširena pojava koja u početnoj fazi ima ulogu ismijavanja, u drugoj fazi joj nedostaje suosjećanja, a u trećoj, što je kod nas rijedak slučaj, dolazi do pokušaja fizičkog uklanjanja, kaže Mira Ljubić Lorger.
Ona pokazuje da mimo te „žalosne“ tradicije postoje pisci koji njeguju humor i dobroćudne šale, te napominje da je mimo te rasprave ostavila i Feral i njegovo (ne)pripadanje tradiciji.
Život se mijenja i iz društvenog života nestaju redikuli, ali oživljavanje mentaliteta ostaje kao potreba održanja vladajuće ideologije, zaključuje Mira Ljubić Lorger.
Može biti "okruglo pa na ćoše"
Bosanski mentalitet također je daleko od vic-stereotipa o Muji i Hasi, ali je drugačiji i od onoga što misle o sebi građani koji ga njeguju kao zajedničku platformu.
Oni „bosanski mentalitet“ izgrađuju „kolažiranjem balkanističkih“ slika, kao alternativnu državljansku viziju ljudi koji se ne vide ni u jednoj od tri nacionale ponude, kaže Alenka Bartulović.
Ključno obilježje toga „mentaliteta“ je antinacionalizam, po čemu je sličan onima iz Hrvatske i Srbije, a formirale su ga, smatraju sudionici, geografske datosti i povijesne turbulencije.
„Mentalitet“ im daje temelj za obračunavanje se ekskluzivističkim nacionalizmima, ali je i on sam ambivalentan.
Antinacionalisti se pokrivaju mentalitetima i s njima grade bosansku nadnacionalnu zajednicu, a sami zagovaraju liberalni individualizam.
Iako koriste mozaike balkanističkih mentaliteta, „Bosanci“ se distanciraju od ideja nasilnog balkanskog duha.
Također, oni su „urbanocentrični" i distanciraju se od temperamentnih i iracionalnih sunarodnjaka, pa njihovo „uključivanje“ isključuje ruralne došljake, ponajviše migrante iz Sandžaka, kaže slovenska antropologinja rođena u Sarajevu.
„Bosanci“ su i za političku akciju i za i orijentalnu poniznu trpeljivost, ističe Bartulović i zaključuje da Bosance najviše čini Bosancima „iskustvo alteriteta“, odnosno sposobnost spajanja s Drugim. Time se nastoje opovrgnuti "balkanističke stigme o vječitoj etničkoj mržnji", kaže Alenka Bartulović i poziva se na povjesničara Srećka Džaju koji kaže da Bosnu isprepletenost razlika čini "homogenijom od svih susjednih država".
