"Unatoč prljavoj kampanji u kojoj su blatili i napadali HDSSB, čak i uz pomoć avijacije, na svu sreću, mogu samo reći – obadva su pala, i Tomislav Ivić i Anto Đapić", izjava je koju prije godinu i pol dana, točnije nakon prošlih lokalnih izbora, na svom radaru nije zabilježio Ivan Zvonimir Čičak.

Izrekao ju je, pogađate, osuđeni ubojica stanovnika Osijeka srpske nacionalnosti. No, varate se u slučaju da mislite: "Ako se provjerena Hrvatina šali na račun pada aviona kod Šibenika 1991. godine, to znači da je povlačenje slične paralele dopušteno slobodnom mediju." Pogađate, srpskom.

A jesu li pali? Jesu. Jesu li bila dva? Jesu. I jesu li obadva pala? Jesu. E, pa onda?

Tko se nije sjetio slavne "Obadva su pala" nakon što je stigla vijest o nesreći kod Slunja, vjerojatno ima problema s dosjećanjem i smislom za ironiju. Sa žalošću za čelnika nekoć uglednog Hrvatskog helsinškog odbora, treba konstatirati da su Novosti imale daleko više činjeničnog opravdanja da se prisjete slavnog braniteljskog krika od Branimira Glavaša.

List je odlučio podsjećanje na to trijumfiranje nad 'jugovazduhoplovstvom' staviti na naslovnicu ne bi li je netko zamijetio, pa tako otišao i dalje od naslovne stranice i pročitao sadržaj novina koje doista jesu navezane na proračun, ali za razliku od nekih drugih mastodonata, na njegovoj sisi nisu bespogovorni trbuhozborac kabineta Jadranke Kosor i njenih prethodnika iz redova teško kompromitirane stranke.

Kažu da je loša reklama i dalje reklama. Ako će ovo biti razlog zašto će hrvatski porezni obveznici početi kupovati ove novine, ne bi li vidjeli novu provokaciju – super. Zdravije nego da nasjedaju na spinove drugih listova. Primjerice, onog u kojem objavljuje Čičak. U tim novinama, recimo, možete pročitati da Hrvati koji se bave frizerajem i konobarenjem oštećuju državni proračun za ogromne cifre. Tragom tih napisa, možete zaključiti da te cifre premašuju štetu koju proračunu nanose članovi Hrvatske udruge poslodavaca svojim eventualnim neplaćanjem poreza, neprijavljivanjem radnika ili nekim sličnim mehanizmima.

HUP, naprimjer, nisu prozvali kad je odbio objaviti tko su neplatiše u njegovim redovima, itekako odgovorne za propast dijela malih poduzeća, onih neželjenih samoodrživih bastarda hrvatske ekonomije. Oni su propali jer nisu konkurentni. Makar ne kao Ivica Todorić prilikom kupnje "hotela" zvanog Kulmerovi dvori i dobivanja kredita od Hypo banke za investiranje u taj "hotel", pa da mogu, uz sve pripadajuće dozvole, u dvorcu na obroncima Sljemena provoditi svoje sate odmora i kao na dlanu vidjeti glavni grad domovine. "Pune stanovnika ljubomornih na njegov uspjeh", dodao bi predsjednik ha-ha-o-a.

Čičak se zasigurno zaboravio pobuniti u ime zaštite ljudskih prava i sloboda kada su novinski nakladnici - navezani na Hypo, Todorića i kojekakve druge faktore - počeli otpuštati novinare, gotovo iste sekunde kada ih je državni proračun oslobodio većeg dijela PDV-a pred parlamentarne izbore 2007. godine. To je, zaboravio je Čičak, cifra što je daleko premašila iznos novca rezerviranog za manjine koji završava na računima novinara protjeranih iz tiskanog mainstreama.

Umjesto, recimo, novinara 'kutlerajem' rasturene Slobodne Dalmacije, Čičak se sjetio zaštititi Dijanu Čuljak Šelebaj. Koliko je neuhvatljiv njegov unutarnji osjećaj potrebe da zaštiti ljudska prava i slobode, otkrio nam je nakon premlaćivanja srpskih turista, kada je izjavio da Srbi iritiraju svojim šetanjem po Kninu "kao da su nasred Terazija".

Stoga, kao porezni obveznici, zahvalimo još jednom zasad nepravomoćno osuđenom klevetniku Čičku što je stao u zaštitu ljudskih prava i sloboda Hrvata povrijeđenih naslovnicom Novosti. Time je zainteresirao najmanje jednog Hrvata više da provjeri njihove nove provokacije. Kritičko propitivanje vlasti bez naknadne pameti svojstvene medijskom mainstreamu takvom će čitatelju zasigurno biti osvježavajuće.

Red je da zahvalimo medijskom mainstreamu, koji po Čičkovom osjećaju ne krši prava poreznih obveznika za razliku od Novosti. Osim što uzdržava Čička (među kolumnistima je web portala Jutarnjeg lista), on je zaslužan za selekciju najboljih fotografija Ive Sanadera plasiranih na naslovnicama pred izbore 2007. godine. Interes javnosti je, zna se, ovdje bio u potpunosti ispoštovan, a slučajnost je što su ti mediji promicali stranku koja je – kako se može zaključiti iz pokrenutih istraga – naveliko potkradala državni proračun. Kako štuju interese javnosti, dalo se vidjeti i u slučaju nedavnog sastanka glavnog i odgovornog urednika tog lista s bivšim premijerom. Čovjek očekuje naslovnicu, ali dan nakon tog sastanka uvidi da se prevario: u listu na čijoj je platnoj listi I. Z. Čičak skriven je člančić o predavanjima koje će Sanader imati po Balkanu na temu političkih i kulturnih zbivanja. O Hypu Sanader i Mladen Pleše nisu pričali.

U konačnici, hvala Ministarstvu obrane i Glavnom stožeru Oružanih snaga Republike Hrvatske, koji se danima nisu osjećali dužnima objasniti jesu li točne izjave stanovnika koji su novinaru Novosti kazali da su vidjeli projektile oko Slunja i pritom nisu skrivali svoj identitet. Umjesto toga, čekali su da im Ivan Zvonimir Čičak prokrči put u krivom smjeru – smjeru nacionalizma, kako bi mogli s tenzijama usmjerenim k vanjskom ili unutarnjem neprijatelju infiltriranom u rashode državnog proračuna racionalno raspravljati je li točno ono što piše ili nije.

MORH i Glavni stožer pritom su mogli imati na umu da nesreće u kojima su imali svoje prste nikada nisu do kraja ispoštovale porezne obveznike što su u njima ili poginuli ili makar bili zainteresirani za ono što se zaista događalo. Godine vještačenja davale su, pa može se reći, u pravilu nezadovoljavajuće i nepravovremene, ako ne i krajnje dubiozne rezultate.