Traži se dvanaesta Vlada i njihovi vođe koji bi trebao zasjesti
na vrući stolac.
Od prvog premijera Stipe Mesića, koji je Vladom
kratko predsjedao 1990. godine, mnogo se toga promijenilo.
Ovlasti su neprestano rasle.
Premijer ili premijerka sada odlučuje o najvažnijim temama u
državi, od upravljanja radom Vlade, sazivanja sjednice i
potpisivanja zakonskih akata, preko davanja uputstava
Ministarstvima do kreiranja vanjske politike zajedno s
predsjednikom.
No, izvan Banskih dvora premijere čeka drugi dio posla. Poput
zidanja kamena temeljaca, isprobavanja odjevnih kombinacija,
druženja s drugim vrstama, degustiranja raznih pića, teškog
fizičkog i umnog rada, no uvijek uz osmijeh.
U opisu posla je i ljubljenje i grljenje s više ili manje
nepoznatim ljudima, kušanje lokalne kuhinje, liječnički pregledi
pa i odlazak na plažu pred kamerama.
Dosadašnji premijeri i premijerka su isto tako često pred
kamerama mazili kućne ljubimce, stajali u blatu i slušali opširne
govore, primali poklone, ali ne skupljih od 500 kuna, igrali
golf, plesali i pjevali.
Ali što god radili, ruka se obvezno držala uvijek na srcu.
No, s velikom moći, dolazi i velika odgovornost. Naravno, šetnja
po crvenom premijerskom tepihu nosi i pluseve i minuse. S jedne
strane, tu je plaća od oko 22 tisuće kuna, mogućnost 4 tjedna
godišnjeg odmora, besplatna vožnja svim prijevoznim sredstvima,
uključujući vladin avion.
Loše strane posla su neprestane kritike oporbe, život pod
povećalom javnosti, stalna pratnja tjelohranitelja, mnogobrojni
prekovremeni sati i vjerojatno neprospavane noći zbog
odgovornosti za budućnost zemlje.
Međutim, ima još jedna stvar. Položaj najmoćnije osobe u državi
znači da i nakon isteka mandata
odgovornost za učinjeno još dugo ostaje visjeti nad glavom.
Najzanimljivija je fotelja ona premijerska, a odgovornost koja s njom dolazi nikad nije bila veća.