Što domaćim glazbenicima znači ulazak u Europsku uniju? Da li to znači da više neće morati 'švercati' instrumente i može li im se time olakšati put prema međunarodnom uspjehu? Dok će te vi tek odlučivati o ulasku u Europsku Uniju na referendumu 22. siječnja, političari, a i dobar dio estrade već je odlučio. Njih ne brinu sir i vrhnje, ribolov i druga pitanja koja se vrte u propagandnim spotovima. Glazba koja ne poznaje granice, čini se, bez Europske Unije itekako ih prepoznaje, a ulazak u istu trebao bi znatno smanjiti probleme. "Problemi su svakodnevni, pogotovo u elektronskoj glazbi... ako nisi iz EU neće ti se ni na telefon javiti, požalio se Boris Đurđević iz Colonije. Takvu je odbijenicu na svojoj koži najbolje osjetio Jacques Houdek. Spakirao je kofere, zapalio u Europu, no radna mu je viza, ili odbijanje iste, srušila mu je sve snove. Europske su mu pozornice ostale tek pusta želja. Upravo je ta viza i Ivanu Kindl zadržala u Lijepoj našoj, koja bi da može, bez razmišljanja odselila preko granice. No kao i u svakoj priči, uvijek ima onih koji se, opravdano ili ne boje promjena i vode se onom bolji prvi u selu, nego zadnji u gradu. Čini se da nas bez obzira na jezik ipak razumiju, tj. da dobra pjesma bez obzira pjevali je na hrvatskom ili engleskom ima svoju publiku. Što je najbolje dokazao Oliver Dragojević puneći svjetski poznate glazbene dvorane. Hoće li nas zgaziti ili ćemo ravnopravno hodati uz ostale građane Europske unije pokazat će vrijeme. I oni za i oni protiv, imaju dobre argumente. Na kraju cijele balade oni koji nešto vrijede, radit će bez obzira na ulazak u Europsku uniju, to su već dokazali. Jedino što ih sve veseli je ukidanje carine, koja im je do sad prilično praznila račune.