Hrvatska danas obilježava 20. godišnjicu od smrti prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, a posljednjih dana se u predsjedničkoj kampanji razvila rasprava između predsjedničkog kandidata Miroslava Škore s jedne i HDZ-a s druge strane oko toga tko vjernije slijedi Tuđmanovu politiku.
Budući da su teme 2. svjetskog rata, Tita i NDH-a, još uvijek vrlo "žive" u hrvatskoj politici, prisjećamo se što je Tuđman o tim temama govorio u intervju Omladinskom radiju 1. svibnja 1990. godine.
PITANJE: Koja je Vaša prosudba kao povjesničara u cjelini o Narodnooslobodilačkoj borbi? Dakle četiri pet godina NOB. Postavlja se pitanje 1943, dakle sa vrlo važnim bitkama za daljnji razvoj.
"U Narodnooslobodilačkoj borbi ili ratu uopće nije bilo pitanje vojnih bitaka. I ono što ste vi učili u školama o sedam ofenziva itd. to je jedno šematiziranje koje je gotovo nebitno za čitavu tu pobjedu titovskog partizanskog pokreta i narodnooslobodilačkog pokreta. Tu je bitna bila, zapravo pokušaj rješavanja međunacionalnih suprotnosti u Jugoslaviji na temeljima marksističkog opredjeljenja o priznanju prava svim narodima Jugoslavije na samoodređenje do odcjepljenja. Prema tome pokušaj Tita da te međunacionalne suprotnosti pa i pitanje hrvatske suverenosti riješi na tom komunističkom konceptu. I Tito je uspio s tim Narodnooslobodilačkim pokretom to da okupi u redove Narodnooslobodilačkog pokreta znatan dio nesrpskih naroda. Veći dio hrvatskog, slovenskog, makedonskog, crnogorskog, nego li srpskog naroda. Poznata je ona, da ne idemo sada u šira razjašnjenja, poznata je ona Churchillova tvrdnja, Engleska je imala u Jugoslaviji svoje vojne predstavnike i u partizanskom pokretu, kod svih partizanskih štabova, od korpusa na više, pa i divizija, a i kod četničkog. Engleski su izvještaji bili da četnici drže Srbiju, a Titovi partizani da drže Hrvatsku prije svega a onda i druge. A zašto je znatni dio hrvatskoga naroda (da ne idemo šire) išao u partizanski pokret.
VEZANI ČLANCI
- Borba HDZ-a i Škore za Tuđmana: 'Njegovo je djelo preveliko za patuljke politike'
- Franjo Tuđman i dalje u središtu politike: 'Na njega se pozivaju i lijevi i desni, a rijetki ga razumiju'
Ne zbog komunizma, jer se Titi javno zaklinjao da se oni ne bore za promjenu društvenih poredaka, i zaklinjao se da ne teži komunističkom sustavu, nego da želi stvoriti novu Jugoslaviju kao bratsku zajednicu ravnopravnih naroda. I prema tome u odlukama AVNOJ-a, u odlukama ZAVNOH-a bilo je stvaranje federalne države Hrvatske i drugih, razumije se, republika, ali s pravom naroda na samoodređenje. I u tom smislu je u Narodnooslobodilačkom pokretu, da se vratim na Vaše pitanje, bilo bitno hoće li taj Titov partizanski Narodnooslobodilački pokret imati političkog utjecaja u hrvatskom narodu i svim drugim narodima. I nisu bile toliko važne vojne operacije koliko prisutnost partizanskih snaga kao nosilaca te političke ideje. Razumije se da time ne poričem važnost priloga oružane borbe protiv fašističkih sila Njemačke, Italije i kako se to nazivalo njihovih kvislinga. Tako da se hrvatski narod u Drugom svjetskom ratu našao u jednoj veoma povijesno zanimljivoj situaciji. On je dočekao slom bivše Jugoslavije kao nestanak nečega što je smatrao tamnicom naroda. Jedan dio je, osobito u prvo vrijeme, prihvatio NDH kao stvaranje svoje države. Ali se ubrzo razuvjeravao u to da to nije rješenje hrvatskog pitanja jer je ta NDH prodala i morala prepustiti, "prodala" pod navodnicima, zapravo je Pavelić morao prepustiti svojim saveznicima Italiji Dalmaciju, a u okviru Hitlerovog novog europskog poretka bio je i prisiljen da primijeni profašističke metode. Jednim dijelom su i bili skloni, neki iz redova ustaškog pokreta, da primjene profašističke metode. Prema tome ta je NDH, sveusvemu odlazila u propast s Osovinskim silama. Zato je drugi dio naroda tražio rješenje opet svog nacionalnog pitanja u okviru partizanskog pokreta.
I to je ono što je taj partizanski pokret na tlu Hrvatske činio na svoj način, kako se jednom i Tito i drugi izrazio, bastionom Narodnooslobodilačkog pokreta i revolucije. Molim, 1944. prije oslobađanja Srbije i zapadnih krajeva u Hrvatskoj je bilo pet hrvatskih partizanskih korpusa NOB pod Glavnim štabom Hrvatske, od devet ukupno u Jugoslaviji. To govori da je zaista taj partizanski pokret u Hrvatskoj bio temelj na kojem se mogla graditi ta Federativna Jugoslavija kao ona koja je trebala biti zajednica ravnopravnih naroda. Nažalost u poratnom razvitku to se nije obistinilo onako kako je bilo zapisano u odlukama", rekao je Tuđman 1990.
PITANJE: Baš sam htio reći da nas više optužuju, tj. hrvatski narod da je genocidan, da je ustaški, a tu navodno povezuju i Vašu politiku da je ona ustvari vraća na Nezavisnu državu Hrvatsku.
"Naime, svi oni koji se ne mogu pomiriti ni s kakvim hrvatstvom, ni s hrvatstvom Starčevića, ni Strossmayera, a Strosmayerovo je bilo pokušaj pomirenja hrvatstva s jugoslavenstvom. Ni s hrvatstvom jednog Trumbića, niti Radića, a niti da ne spominjem Pavelića, nego ni s hrvatstvom Stepinca, koji je bio podjednako protiv fašizma i protiv komunizma, ali je bio za hrvatsku državu. Onih koji se ne mogu pomiriti, znači, ni s hrvatstvom Hebranga, koga su ubili zbog hrvatstva, a ni s hrvatstvom Tita, jer je Tito unatoč svemu što je bio komunist lenjinist i autoritarni komunistički vođa i šef, ipak bio i ostao Hrvatom, pa je i onda, kad nas je potkraj 1971. uklonio, ipak u Ustav uveo one naše zahtjeve i neke konfederativne elemente, da možda upotrijebim jednu sliku mrtvog Tita ne zbog njegove komunističke autoritarne vladavine, nego zbog toga što danas ubijaju mrtvog Tita kao što su nekada ubili Radića u Beogradskom parlamentu, ubijaju zbog tog jer je pokušao riješiti nacionalno pitanje na ravnopravnim osnovama. Prema tome, to i takvo jedno hegemonističko unitarističko shvaćanje koje ne može zamisliti Jugoslaviju drukčije nego li proširenu Srbiju, ili pak kao unitarističku, ne može se pomiriti ni s kakvim hrvatstvom i to i takvo gledište onda napada Hrvatsku demokratsku zajednicu da obnavlja NDH, a nama u Hrvatskoj demokratskoj zajednici nije, razumije se, ni do kakve obnove NDH koja je nastala i propala u Drugom svjetskom ratu, nego nam je do toga da oživotvorimo san hrvatskoga naroda o suverenosti, o slobodi i o svojoj republici", kazao je Tuđman.
