Marko Perković Thompson i Riblja Čorba – omiljeni glazbeni heroji hrvatskih, odnosno srpskih desničara imali bi jedinstvenu priliku da utvrde kolike su razlike kako među njima samima, tako i među njihovim parolama. Istini za volju, pijani rock četnik Bora Đorđević punio je dvorane puno prije nego su se na ovim prostorima počele nazirati ratne strahote, a i svoje nacionalističke pokliče ipak redovno ostavlja za samostalne projekte ili odvratne suradnje poput onih s davno zaboravljenim Minđušarima. S druge strane, baš kao i kod Thompsona, njegovi su javni istupi i opredjeljenja odavno postali mnogo zanimljiviji od pjesama.

Velečasni Sudac i Goran Bare – Odluči li velečasni Zlatko Sudac oživjeti svoju glazbenu karijeru, nejluđi suradnik mogao bi mu biti Goran Bare. S obzirom na neprestane pokajničke ispovijesti lidera Majki, možemo zaključiti kako bi mu, s obzirom na sva iskušenja koja donosi rock'n'roll način života, zaista dobro došao.

Pošto sam u tekstu već spomenuo dvojicu „kumova“, kako se Thompson i Škoro vole nazivati, čini se nekorektnim ne pridodati im i trećeg. Završni prijedlog bila bi turneja na kojoj bi Matu Bulića pratio simfonijski orkestar, čime bi se po prvi puta u povijesti čaše mogle razbijati i na zvukove violina.