Irska ili Hrvatska - to je, kao na vazi, sve češća dilema s diplomom u ruci.
"Iz Osijeka je toliko ljudi otišlo baš u Irsku, baš u Dublin, čak imaju i kvartove s njihovim nazivima, ali ja nikako nisam htjela otići jer baš sam vezana uz Hrvatsku", kaže inženjerka građevine Dunja Vlatković. Pa je spakirala život i iz Slavonije otišla u Split.
Dunja je savršeno oslikala statistiku migracije - žena, od 20 do 39 godina, iz Osječko-baranjske županije. Sve do jedne stavke - najviše se ljudi preselilo u Zagreb.
"Unutrašnje migracije u Hrvatskoj pokazuju najveći problem, a to je taj da se ljudi sele samo u dva centra. Najviše Zagreb i malo manje Split", pojasnio je demograf Anđelko Akrap.
Samo prošle godine u Grad Zagreb doselilo se 13.755 ljudi, od čega ih je gotovo 11.000 onih koje nazivamo domaćima, odnosno onih koji su stigli iz drugih djelova Hrvatske. Tako je stigao i Franjo Opačak. Iako je prije toga studirao u Osijeku i Njemačkoj.
"Mislim da je Zagreb mjesto gdje treba doći i raditi jer se situacija u Osijeku ne mjenja, uopće u Slavoniji, kaže.
Još od 70-ih, kada je zbog posla u prerađivačkoj industriji u Zagreb stiglo 90.000 radnika, ekonomske migracije razvijaju grad. S obzirom na to odakle su dolazili, počeli su oblikovati tlocrt grada. Tako je radno stanovništvo počelo naseljavati periferiju. Na Trnje su stizali radnici iz Zagorja, na Lašćinu s otoka, Trnovčicu su naselili oni iz zaleđa Dalmacije. A najbolji je primjer radničkog seljenja u Zagreb, koji se može vidjeti i danas, je Trešnjevka.
I jedino što se promijenilo u trendu je priroda radnih mjesta, jer 14.000 osoba samo je lani posao našlo daleko od kuće.
"Nekada je to bila prerađivačka industrija, danas su to visoke tehnologije i prateće djelatnosti. Informatičke, znanost, istraživačke... I nije nebitno što su sva ministarstva u Zagrebu. To nosi velik broj radnih mjesta i to za one, nećemo reći najbolje, ali ima mogućnost biranja kadrova", kaže Akrap.
Točnije, Zagreb se prema ostatku Hrvatske ponaša kao što se države zapadne Europe ponašaju prema Hrvatskoj. Nudi više, ali traži bolje i radi selekciju.
Iako i Zagreb nekima postaje tek stepenica prema inozemstvu, Slavonija jednostavno mlade nema čime zadržati.
"Jednostavno u drugoj polovici 20. stoljeća nije našla nadomjestak za agrarnu strukturu. Ostao je mali dio prehrambenih tvornica koje nemaju visoku tehnologiju i to je u jednu ruku izoliralo Slavoniju gospodarski jer nije razvila nešto što će mijenjati agrarnu strukturu privrede", objasnio je Akrap.
Nema straha da će se takvo što dogoditi cijeloj Hrvatskoj, ali ako se u skoroj budućnosti nešto ne promijeni, moglo bi se stvoriti puno praznog prostora.
