Da nije lako živjeti na otoku najbolje znaju stanovnici otoka Premude kojima do Zadra, njihovog administrativnog središta, treba četiri sata vožnje trajektom. Zimi tamo živi svega 60-ak stanovnika, a nedavno im se oštetio podmorski elektronički kabel pa su bili u potpunom mraku tri dana. Nisu imali struje, signala za mobitel, niti pristanaka večernjih prodova. Idućih 28 dana struju su ograničeno koristili preko agregata. Na otok sve dolazi brodom pa i pošta koju preuzima poštarica Meri Lukin.
"Nas je četvero zaposlenih s tim da je Dijana zaposlena u dućanu, moj muž u Čistoći, barba Leo radi za Mia tours i privezuje "Princ Zadra", a ja radim pet sati u pošti i tri sata u Jadroliniji", rekla je RTL-u poštarica Lukin.
Na izbore u mraku
"Kad se dogodi kvar na tom kabelu, potrebno je zvati ronioce da lociraju kvar, nalazi se u velikim dubinama, potrebno je imati lijepo vrijeme jer se ne može raditi po lošem vremenu i radi se o starom kabelu gdje se neki dijelovi moraju nabavljati čak iz Austrije", rekao je pročelnik Grada Zadra za gospodarstvo, obrtništvo i razvitak otoka, Ivica Katić.
Osim toga, otočani nisu imali struje ni za telekomunikacijski odašiljač. Trgovkinja Dijana Savić govori da im je na predsjedničkim izborima pomogao agregat i da su ljudi u "boks" išli s lampama jer je bilo mračno. No, ističe da nisu imali ni jedan nevažeći listić.
Jedva spasili hranu u trgovini
U lokalnoj trgovini su jedva spasili zalihe hrane. A kako trgovkinja otkriva RTL-u, najbolje su se prodavale voštane svijeće i baterijske lampe. Kako kroz šalu kažu otočani, trgovina im je i kino i kazalište.
"S lampom u jednoj ruci, s artiklom u drugoj. Spojila sam jednu, dvije, tri, četiri škrinje i kasa je radila tako da je to sve bilo potrpano da bi moglo biti pod hladnoćom i pokrivala sam svaku večer kad bi nestajalo struje sa kartonima, ne bi li se nešto održalo", prepričava trgovkinja.
Boje se potpune odsječenosti
Unuka trgovkinje Dijane ima četiri i pol godine, no kada dođe vrijeme, ona će u školu ići u Zadar. Ostalim otočanima je žao što im njihova djeca ne mogu doći češće jer karte za četveročlanu obitelj iznose 360 kuna. Irena Lovrović iz Premude kaže da bi voljela da joj djeca dođu više puta na mjesec ili barem dvaput ili jedanput, no ne mogu jer je cijena karte preskupa. Ono što bi otočani voljeli, kaže ona, su karte od 18 kuna za njih.
Nedavno su čak potpisivali peticiju da se jednom, barem dva puta tjedno, vezani s Lošinjem koji je udaljen tek sat vremena plovidbe. Katamaran ne može zbog jakih južnih i zapadnih vjetrova pristati u luci Krial, a derutno i rezervno rješenje je pristanište Loza.
"Otvorilo se to, propada, temelje je podlokalo i zapravo je pitanje dana kad će se sve ovo urušiti. Kad se to uruši, mi nemamo druge rive gdje bi brod došao. U 12. mjesecu prošle godine preko 20 dana katamaran je dolazio ovdje. Da nismo imali ove obale, mi bi bili odsječeni od svijeta", rekao je Leon Smirčić iz Premude.
Premda otočani strahuju od potpune odsječenosti, kažu da mir života na Permudi ne bi mijenjali. Inače, novi podmorski kabel HEP je uvrstio u prioritete za 2020. godinu i zbog toga će Premuda za otprilike 10 milijuna kuna dobiti i bolju opskrbu električnom energijom.
