"Hrvatska se nakon izbora neće crvenjeti kako bi to neki željeli nego će biti plavkasta", izjavio je Gordan Jandroković na proslavi HDZ-ove godišnjice na Trešnjevci. "Ili ćemo ući u EU ili nam je alternativa Big Brother kuća", zaključio je.
Kad izjavu očistimo od ovih vrtićkih stilskih figura i prevedemo na svakodnevni hrvatski, dolazimo do sljedeće Jandrokovićeve ispraznice – ako HDZ ne pobijedi na izborima, na vlast će doći komunisti, a ako ne uđemo u EU, završit ćemo u Jugoslaviji. Time je naš ministar, između ostalog, pokazao i to da svoje potencijalne birače smatra moronima na intelektualnoj razini djeteta od tri, četiri godine kojem se prodaje spika da će ga ako ne bude dobro pojest čudovište koje inače živi u susjedovom podrumu.
Proslava godišnjice završila je još jednim prelijevanjem satire u realno – time da su HDZ-ovci provocirali prosvjednike koji su se okupili oko hotela u kojem je bila proslava, pa je sve skupa podsjetilo na skeč iz Top liste nadrealista, u kojem vlada prosvjeduje protiv rudara.
Međunacionalni seks
Ali o tim nemošvirovat trenucima, koji iz dana u dan grade ovo "sveprisutno ludilo u Hrvata", već su ispisane stranice i stranice, pa ne planiram jahati po tome. Puno zanimljivija mi je ova Jandrokovićeva usporedba s Big Brother kućom. Mislio je naš ministar na to kako su producenti Big Brothera u kuću uvalili ljude iz bivših jugoslavenskih republika i tako, je li, pokušali "oživjeti Jugoslaviju", a on se toga jadničak boji. A pritom radi identičnu stvar kao i ti producenti – iz sasvim sebičnih i jako konkretnih razloga pokušava oživjeti ono što je davno mrtvo – Jugoslaviju.
Kojom su se logikom vodili producenti Big Brothera kad su osmišljavali ovu sezonu? Pretpostavljam da je slijed misli išao nekako ovako – gledatelji su se umorili od ljubavnih, seksualnih i inih intriga u dosadašnjim sezonama, nije upalila ni selidba na Tajland, što ponuditi gledateljima "na ovim prostorima", a da stvar ipak zašljaka? Naravno – bivšu Jugu. To vazda pali!
I, naravno, upalilo je. Nije prošlo ni tjedan dana od početka emitiranja, kad se dogodio međunacionalni seks. Srbin kresnuo Hrvaticu (k tome suprugu i majku). Pa se Hrvatice odrekao rođeni otac (k tome veteran Domovinskog rata), pa su se mediji raspisali, pa je to postala tema broj jedan svih žućkastih rubrika u Hrvata, pa se nacija time zabavlja i ne vidi njemačke producente koji iza kamera svršavaju od sreće jer veći interes jamči veću gledanost, a ona veću zaradu. Doktrina šoka u malom – Srbin kresne Hrvaticu, a Nijemac trlja ruke.
HDZ i Big Brother na istoj valnoj duljini
Sličnu stvar već duže vrijeme radi HDZ. Pokušava oživjeti komunizam i Jugoslaviju ne bi li se potencijalni birači zabavili tom temom i tako zaboravili na sve one HDZ-ove nestašluke koji su doveli do "najveće krize nakon Domovinskog rata", kako joj se voli tepati. Slijed misli HDZ-ovaca doveo je do istog zaključka do kojeg su došli i producenti Big Brothera. Hoćemo pričati o gospodarstvu? Nećemo, uništili smo ga. Hoćemo pričati i korupciji? Nećemo, tu smo prvaci svemira. Hoćemo pričati o vanjskom dugu? Nećemo, mi smo ga stvorili. Hoćemo graditi kult ličnosti? Ne mo'š to s Jadrankom. Pa šta ćemo onda? Oživjeti Jugoslaviju i komuniste. To vazda pali!
Pa se krenulo bagerima prekopavati kosti partizanskih žrtava, pa se krenulo s pričom o svehrvatskoj grobnici u Udbini, pa se krenulo procesuirati partizanske zločine, pa se krenulo SDP i Milanovića nazivati crvenima i komunistima (nije to vidilo komuniste!), a sve u nadi da u ovoj državi živi dovoljan broj morona koji će se prepasti tog crvenog čudovišta iz susjedova podruma i u tom strahu zaboraviti na gospodarsku katastrofu do koje nas je HDZ doveo. Jedino što u cijeloj priči tješi je podatak da, po nekim istraživanjima, tih morona ima manje od 7% i da, za razliku od producenata Big Brothera, HDZ na kraju priče neće trljati ruke.
