Drugi dan Žednog uha protekao je u znatno manjoj gužvi i jednako dobroj atmosferi kao na otvaranju, za što su najzaslužniji sedmeročlani sastav njujorške jazz ikone Williama Parkera i spaljeni njemački elektroničari Mouse On Mars.
Vremešni Parker svoju je reputaciju osigurao u slobodnijim formama jazza pa je bilo krajnje dvojbeno kako će se snaći u bitno strožim soul okvirima. Razloga za zabrinutost nije bilo pošto je u &TD-u s lakoćom porušio mostove između nesputane improvizacije i glazbe velikog Curtisa Mayfielda. Njegov je ansambl soul standarde obogatio jazzom, vrlo zabavnom pantomimom tamnopute pjevačice pa čak i povremenim izletima u ska i bossanova ritmove. Neki dijelovi koncerta bili su malo dosadnjikavi, ali u cjelini je riječ o posveti na koju bi veliki Curtis mogao biti ponosan.
Njemački dvojac Mouse On Mars održao je još jedan punkerski nabrijani zagrebački nastup tijekom kojeg su oduševili izvedbama bržih stvari i pokazali da se u laganijim temama ipak ne snalaze baš najbolje. Kada nalikuju Prodigyju ili "piče" razorni jungle, Andi Toma i Jan St. Werner mogu se mjeriti s bilo kojim predstavnikom post-techno scene, no u trenucima opsjednutosti robotikom Kraftwerka ili kolažima kaosa Cana i Fausta ostavljaju neusporedivo slabiji dojam.
Ipak, okupljene su dobro rasplesali te u velikom stilu okončali još jednu večer Žednog uha.
