Četiri posto hrvatskih srednjoškolaca ima problem s ovisnošću o internetu, a pretpostavka je da će ove godine - zbog pandemije - taj broj biti i veći. Dok većina ljudi uspješno kontrolira vrijeme provedeno na Internetu, postoje i oni kojima je tehnologija preuzela kontrolu nad životom. 

Služi nam za sve – posao, razonodu, ponekad nam zamijeni i prijatelje ili liječnike, jer 'dr. Google' zna sve. No, koliko god ima prednosti, tanka je granica da internet postane ovisnost. Zbog pandemije uzrokovane koronavirusom, broj ovisnika o internetu svakim je danom sve veći.

Prijateljstvo čovjeka i interneta

''Sve veći broj roditelja javlja nam se u našu udrugu s problemom da im djeca non-stop vise na internetu, i po danu, i po noći'', rekla je Danijela Đurak, predsjednica Udruge za kreativni i socijalni rad.

''Vrlo često čujemo rečenice: i prije smo ih trebali natjerati van, da se idu igrati, a sad zapravo to nije alternativa'', kazala je izvršna direktorica Udruge roditelja Korak po korak Silvija Stanić.

Društvene mreže, videoigre i pornografija najčešći su razlozi zbog kojih pet do deset posto Hrvata stvarni život predaje onom virtualnom. Prijateljstvo čovjeka i interneta svakim je danom sve čvršće. Roditelji čija djeca imaju problem, nisu željeli pred kamere.

''Međutim, roditeljima je jako teško zabraniti djeci to, ne žele se zamjeriti, pogotovo roditeljima koji su razvedeni, pa onda ta djeca svađaju: meni tata pusti, ti mi ne pustiš i obrnuto'', dodala je Đurak.

Što je rješenje?

''Možda je jedan dio i njihovog bježanja u internet taj što su otuđeni od roditelja, ne naravno svojom krivicom, jer su oni djeca'', rekao je Anto Orešković, voditelj odjela za ovisnosti u psihijatrijskoj bolnici Sv. Ivan.

Psihijatri su postavili granice - ako smo na internetu 4 do 5 sati dnevno, a da nam to nije posao, zadovoljavamo kriterij ovisnika. Ovo su znakovi za uzbunu:

''Mogu se vidjeti i promjene raspoloženja koje mogu biti osobito izražene kada dijete nije u mogućnosti koristiti internet ili kada mu se internet uskrati'', kazao je psihijatar u dnevnoj bolnici za ovisnosti Davor Bodor. Rješenje nije u zabrani, nego - u mjeri.

''Najbitnije je nekako shvatiti da to jest medicinski fenomen, da to jest ovisnost i da to zahtjeva liječenje čitave obitelji'', rekla je psihijatrica Irena Rojnić Palavra.

''Osnovna tema je razgovor, razgovor s djetetom i poznavanje svoga djeteta. Postavlja se pitanje koliko mi u stvarnosti svoju djecu poznajemo'', dodao je Orešković. Zato razgovora i ponavljanja - nikad previše, jer prevencija je najvažnija, i to od najranije dobi.