Ako je Dragan Lozančić doista bio osobni špijun Zorana Milanovića kako tvrdi predsjednica, onda je teško kršio zakon, a ako je teško kršio zakon onda je predsjednica bila dužna to istjerati na čistac, ali zanimljivo i ona mu je potpisala častan otpust iz službe pa malo čudi ovaj njezin današnji žestoki istup.
Ali u pozadini je možda samo povrijeđeni ego. Naime, prema informacijama koje su za Direkt potvrdila dva izvora, a prenosi i Večernji list, premijer Orešković je Lozančiću ponudio izuzetno visoko mjesto u svom najužem timu. I to po svemu sudeći kao ravnatelja jedinstvenog sustava javne nabave koji se tek ustrojava i ubuduće će biti izravno pod predsjednikom Vlade. Riječ je o oko 42 milijarde kuna koje se vrte u tom sustavu što je gotovo 10 posto BDP-a a Orešković očito želi da taj sustav bude pod nadzorom osobe čistih ruku i s njegovim velikim povjerenjem.
Ako je nakon svega ostala kakva mrlja, onda je ostala ondje gdje
je nikako ne bi smjelo biti. Na povjerenju NATO saveznika u naš
sigurnosno obavještajni aparat.
Podsjetimo, kao argument za smjenu Lozančića javno se
iskoristio povjerljiv obavještajni podatak da SOA surađuje s
Iranskom obavještajnom službom, a Iran je donedavno bio zemlja
pod sankcijama pa je to kao, neprimjereno.
Kao primjereni trbuhozborac ove vijesti s oznakom državne tajne našao se potpredsjednik Sabora Ivan Tepeš koji za nju smije znati koliko i babe na placu. A kako u operacije tajne službe po Ustavu i zakonu smiju biti upućeni jedino predsjednik Vlade i predsjednica Republike nije teško zaključiti iz kojeg je babinjaka Tepeš informiran.
Ali lako i za to. Ono što su nesretnom Tepešu prešutjeli je da obavještajna suradnja s Iranom nije bila ekskluzivno SOA-ina operacija nego operacija jednog od naših najvećih saveznika - SAD-a i njihove tajne službe CIA-e. S kojom usput, budi rečeno. Hrvatska uspješno surađuje još od Domovinskog rata pa do nedavnih političkih i teritorijalnih prijepora sa susjedima.
Hrvatska i SOA su u toj operaciji kao dosad pouzdan i samozatajan
saveznik sa tradicionalno dobrim vezama u islamskom svijetu,
bili dragocjeni posrednici, nešto kao neutralni teren. Smisao
operacije je bilo ono što je danas apsolutni prioritet
Euroatlantskog pakta - borba protiv terorizma u kojoj i
Iran zbog specifične političke i geostrateške pozicije može imati
i ima golemu ulogu.
Ali kakav antiterorizam, kakvi bakrači, nema važnije borbe
od borbe za direktorsku fotelju prvog prisluškivača u
Hrvata, pa makar to bilo na štetu cijelog sustava nacionalne
sigurnosti. I to upravo od onih koji se na sav glas kunu u
nacionalnu sigurnost, a vizija iste im ne dopire dalje od
žice na granici. Što o tom nacionalnom babinjaku nakon svega
misle naši saveznici?
Pa eto nedavno je direktor CIA John Brennan u širokom luku zaobišao saveznike u Zagrebu i na sastanak o antiterorističkoj suradnji obavještajnih službi otišao u Sarajevo. Ivan Tepeš ondje nije viđen, pa detalji razgovora na sreću nisu poznati javnosti.
