Odlazak na rad van Hrvatske iz godine u godinu sve je popularniji među Hrvatima, pogotovo mlađom populacijom koja, s diplomom ili bez diplome u ruci, ne može pronaći svoje mjesto na tržištu rada.
Šibenski portal je priupitao svoje građane koji nisu otišli iz države - razmišljaju li o odlasku i smatraju li da je vani idilično kako se prezentira.
"Nikad nisam razmišljala otići. Ovdje mi je još uvijek dobro, iako, nikad se ne zna, uvijek mi može pasti na pamet da odem".
Na pitanje je li Hrvatima na radu u inozemstvu lakše nego u domovini, odgovara: "Kako kome, sve ovisi o poslu, nekima je dobro, nekima loše, a neki se čak brzo i vrate natrag", odgovora Nina.
"Iskreno, nije mi to palo na pamet. Ovdje sam si odmah našla posao i ne mislim da je ljudima vani tako idilično kako to svi prezentiraju. Nikad ne bih otišla, vani možda moraš raditi i više nego ovdje, a ljudi rade poslove koje bi se ovdje sramili raditi, daleko van struke i bilo kakvih životnih očekivanja, normi i standarda. Vani možeš živjeti u podstanarstvu s ljudima koje ne znaš, što ti ovdje nikad ne bi palo na pamet", rekla je Jelena.
"Što se tiče odlaska vani, mislim da i nije baš tako bajno kao što se priča. Mislim da i u Hrvatskoj onaj tko želi stvarno može naći posao. Kuća je uvijek kuća i ništa je ne može zamijeniti. Imam prijatelja koji radi u Austriji i razmišlja o povratku u Hrvatsku jer to nije to. Nema tih para na svijetu koji mogu platiti kuću. Posao se može naći samo treba biti uporan", smatra Tomislav.
"Lani sam bio u Irskoj, zajedno s još jako puno ljudi, Bugara i Rumunja. Zbog te prevelike navale nisam se baš snašao. Nije se birao posao, bilo kakav, samo da se radi i da se od njega može živjeti. Ako znate komunicirati s ljudima i snaći se vani, može se uspjeti. Sve se može kad se hoće", rekao je Darko.
"Iskreno, nikad o odlasku u inozemstvo nisam razmišljala jer me ovdje vežu suprug, obitelji i more. Nisam se našla u tom poglavlju da idem u tuđinu gdje nikoga ne poznajem", kaže Ivana i dodaje da ljudi na radu u inozemstvu ipak imaju veće mogućnosti nego u Hrvatskoj.
"Ovdje sam dobila posao u roku od mjesec dana, a u Zagrebu ili Splitu bih čekala jako dugo", objašnjava inženjerka elektrotehnike, zanimanja koje dobro kotira na tržištu rada.
"Ljudi su možda previše izbirljivi, gledaju u prvom redu plaću, a ne iskustvo koje mogu steći. Istina je da plaća plaća račune, ali evo, i ja sam na stručnom osposobljavanju, skupljam iskustvo, i mislim da sa svojom strukom u budućnosti mogu preživjeti".
"Nisam o tome razmišljao jer imam radno mjesto koje je igrom slučaja dobro. Da sam u nekoj drugoj poziciji, kao većina ljudi, pogotovo mladih bez posla i perspektive, i da imam desetak godina manje, sigurno bih se pozabavio time. Sad sam vezan obitelji i poslom koji mi to onemogućuju čak i kad bih htio, ali ponavljam, da imam tridesetak godina, a nezaposlen sam i bez obitelji, sigurno bih jako ozbiljno razmišljao o tome. Zapravo, čak i neki ljudi mojih godina razmišljaju da odu vani", dodao je Toni.
